Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bogdan Žižić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Bogdan Žižić (Solin, 8. studenoga 1934.29. travnja, 2021.[1]) bio je hrvatski redatelj i scenarist pretežno kratkih i dokumentarnih filmova.

Životopis

Filmski i TV scenarist i redatelj. Rođen 1934. u Solinu. Maturirao Klasičnu gimnaziju u Splitu. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu /1957./.

Od 1964. aktivno se bavi realizacijom filmova. Realizirao je pet dugometražnih igranih filmova, više televizijskih igranih filmova po djelima hrvatskih književnika /Milana Begovića, Đalskog i drugih/, te oko stotinu kratkometražnih i srednjemetražnih dokumentarnih filmova na različite teme, pretežito prema vlastitim scenarijima. Osim filmova na tzv. slobodne teme, realizirao je i brojne dokumentarne filmove s područje likovnih umjetnosti.

U posljednih nekoliko godina dovršio je niz angažiranih dugometražnih dokumentaraca. Među njima su svakako: biografski film o hrvatskom pjesniku i patniku Vlado Gotovac – Moj slučaj, dokumentarni film o rušenju spomenika – Damnatio memoriae ili udar na sjećanje, te znanstveni film Palača sunca – o istraživanjima i spoznajama prof. Mladena Pejakovića o smislu i značenjima splitske Dioklecijanove palače.

Osim u Hrvatskoj snimao je u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Rusiji i Češkoj.

Bio je članom ocjenjivačkih žirija brojnih međunarodnih filmskih festivala /Atlanta, Bilbao, Oberhausen, Barcelona, Tampere, Lille, Trst i dr./.

Nagrađivan je i brojnim, visokim i najvišim nagradama i priznanjima na međunarodnim filmskim festivalima: Oberhausen, Beograd, Krakow, Lille, Avellino, New York, Tampere, Atlanta, Bilbao, Barcelona, Sofija i dr.

Dobitnik je dviju Velikih zlatnih arena u Puli /za filmove Kuća i Ne naginji se van/.

Bogdan Žižić nosilac je najviših hrvatskih nagrada za kulturu i filmska ostvarenja: Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, istoimene godišnje nagrade, Nagrade Oktavijan /za film Goli otok/, i drugih.

Odlikovan je i REDOM DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULIĆA, za sveukupan doprinos hrvatskoj kinematografiji i kulturi.

2017. godine filmski festival u Motovunu dodijelio mu je NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO.[2]

Nepotpuna filmografija

  • "Poplava", dokumentarni film o poplavi u Zagrebu krajem listopada 1964. godine
  • "Jutro čistog tijela", dokumentarni film o kiparu Franu Kršiniću 1969. godine
  • "Pohvala ruci", dokumentarni film, 1967.
  • "Otkopčati dugme", dokumentarni film, 1968.
  • "Madeleine mon amour", kratki igrani film, 1970.
  • "Putovanje", kratki igrani film, 1972.
  • "Gastarbeiter", dokumentarni film, 1977.
  • "Presa", kratki igrani film, 1982.
  • "Jedan život", dokumentarni film, 1984.
  • "Emanuel Vidović", dokumentarni film, 1989.
  • "Goli otok", dokumentarni film, 1994.
  • Kuća, dugometražni igrani film, 1975.
  • Ne naginji se van, dugometražni igrani film, 1977.
  • Daj što daš, dugometražni igrani film, 1979.
  • Rani snijeg u Münchenu, dugometražni igrani film, 1984.
  • Cijena života, dugometražni igrani film, 1994.

Izvori

  1. Hina (3. svibnja 2021.). "Preminuo nagrađivani redatelj i scenarist Bogdan Žižić". vecernji.hr. Večernji list. https://www.vecernji.hr/kultura/preminuo-nagradivani-redatelj-i-scenarist-bogdan-zizic-1489481 Pristupljeno 7. svibnja 2021. 
  2. www.filmski-programi.hr, pristupljeno 7. ožujka 2013.

Vanjske poveznice