| Bitka za Goose Green | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Malvinski rat | |||||||
 skica bitke | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
.svg){kind=small} Ujedinjeno Kraljevstvo
|
 Argentina
| ||||||
| Zapovjednici | |||||||
| podpukovnik Herbert Jones bojnik Chris Keeble
|
podpukovnik Italo Piaggi
| ||||||
| Postrojbe | |||||||
| 3. commando brigada: • Padobranska pukovnija: 2. bojna (2 PARA) • 8 bitnica iz sastava 29. Commando pukovnije Kraljevska mornarica
|
Argentinska vojska: • 12. pješačka pukovnija • 25. pješačka pukovnija • 601. protuzračna bojna • 4. zračno-topnička pukovnija Argentinske zračne snage
| ||||||
| Gubitci | |||||||
| 18 mrtvih, 64 ranjena[1] | 40-55 mrtvih, 145 ranjena[2] | ||||||
Bitka za Goose Green bila je bitka između britanskih i argentinskih snaga tijekom Malvinskog rata. Odvijala se 28. i 29. svibnja 1982. godine na uskoj prevlaci koja spaja dva dijela velikog istočnog otoka Falklandskog otočja. Završila je pobjedom Britanaca.
Kontekst
Iako argentinski položaji oko Goose Greena u početku nisu imali veću stratešku važnost za Britance, a uz to su bili i dobro utvrđeni, nakon iskrcavanja kod San Carlosa 21. svibnja britansko visoko zapovjedništvo i političari počeli su negodovati da ratni napori koje poduzimaju na Falklandima gube na zamahu. Stvaranju takvog dojma pridonijelo je nekoliko uspješnih djelovanja Argentinskog ratnog zrakoplovstva, prilikom kojih su britanskim postrojbama i brodovlju oko mostobrana naneseni izvjesni gubici.[3][4][5] Nepovoljnu situaciju za Britance pojačavala je i mogućnost donošenja rezolucije UN-a, kojom bi se izglasalo primirje, što bi obje strane de facto ukopalo na položajima koje su do tada držale.[6] Zbog ovakvih okolnosti, britansko zapovjedništvo na terenu bilo je pod pritiskom da krene u napadna djelovanja prema Goose Greenu.[4]
Bitka
Tri Sea Harriera s nosača zrakoplova HMS Hermes napali su 4. svibnja aerodrom i argentinsku infrastrukturu na Goose Greenu, prilikom čega je jedan Harrier oboren.[7]
Dvadeset i drugog svibnja četiri Harriera naoružana kazetnim bombama pokušali su napasti spremnike s gorivom i jurišne zrakolpove na argentinskom aerodromu, prilikom čega su došli pod jaku protuzračnu vatru kojom je jedan zrakoplov oboren.[8] Dvadeset i sedmog svibnja Britanci su izgubili još jedan zrakoplov. Zbog pojačanih britanskih aktivnosti, do 28. svibnja, argentinski zapovjednici počeli su naslućivati da se sprema britanska ofenziva.[9]
Darvin Parks
U 3:35 (sva navedena vremena su lokalna, UTC+3) u noći 28. svibnja 1982. britanska fregata HMS Arrow, započela je 90-minutnu topničku pripremu[10] nakon koje je počeo pješački napad u kojem su tri argentinska voda odbačena sa svojih položaja.[11] Druga bojna britanske padobranske pukovnije (u daljnjem tekstu 2 PARA) napredovala je južno, prema argentinskoj obrani na Darvin Hillu, no njeni pokušaji bili su blokirani pješačkim protunapadom koji je izveo 1. streljački vod, C satnije, 25. pukovnije Argentinske Vojske. Taj vod je nakon zauzimanja kritičnih položaja, također uspješno zatražio vatrenu potporu u vidu topništva od 105 mm i minobacača 120 mm, kojom su otjerani napadači.[12] Britanci su tad krenuli u protunapad, ali se u međuvremenu počelo daniti, pa su bez zaštite mraka njihovi napadi bili zasuti jakom strojničkom vatrom zbog čega su dvije satnije 2 PARA bile opet prisiljene na povlačenje.[13] U tom trenutku, britanski napadi bili su naizgled zaustavljeni, a britanske snage još uvijek suočene sa žilavom ukopanom argentinskom obranom, koja se nalazila na brežuljcima iznad njih.[14]
Do 10:30 idućeg jutra minobacačke ekipe 2 PARA ispucale su tisuću minobacačkih granata na argentinske položaje, kako bi pritisnuli Argentince da ne mogu mirno gađati nadolazeće napadače.[15] Argentinci su potom očekivali zračnu podršku svojih A-4B Skyhawka, no njihovi piloti greškom su ubojiti teret bacili na vlastite položaje, zbog čega su došli pod salvu vlastite protuzračne vatre u kojoj je oštećen jedan zrakoplov.[16] Oko podneva A satnija 2 PARA probila je rupu u argentinskoj obrani na istočnoj strani Darvin Hilla, a B satnija se uz vatrenu potporu iz projektila MILAN probila još dublje pokraj kuće Boca. Do 13 sati argentinska obrana popustila je na obje strane prevlake nakon šest sati borbe.[17]
Napad na uzletište
Nakon što su britanske satnije C i D zauzele Darvin Ridge, satnija A je ostala na Darwin Hillu. Satnija C nastavila je napredovati, ali je ubrzo pritišće jaka vatra argentinskih protuzračnih topova, no PZO ekipe su se ubrzo morale povući jer su došle pod vatru britanskih minobacača i raketa MILAN.[18]
Situacija u sumrak 28. kolovoza
Pred kraj dana 28. kolovoza situacija je bila sljedeća: A satnija 2 PARA još se nalazila na Darvin Hillu. B satnija je međutim, napredovala duboko južnije po zapadnoj strani prevlake, a zatim napravila široki lijevi obuhvat prema istočnoj obali, kojim je stavila naselje Goose Green u okruženje te ujedno uspješno blokirala dolazak argentinskih pojačanja.[19] Budući da se argentinski garnizon i zapovjedništvo nalazilo u Goose Greenu, Britanci su u slučaju daljnjeg nastavka borbe planirali iskoristiti svu raspoloživu vatrenu moć kako bi sravnili Goose Green sa zemljom i zatim pokrenuti pješački napad svim raspoloživim snagama, no kako je to podrazumijevalo gubitke, Argentincima su prvo ponudili predaju.[20] U argentinskom stožeru pukovnik Piaggi došao je do zaključka da su protivnici u položaju da "budu izvan dometa njegovih vojnika i ako žele potpuno unište naselje, dok istovremeno ne postoji mogućnost da njemu stignu pojačanja". Zbog toga je odlučio pregovarati s Britancima.[21]
Predaja
Do idućeg jutra dogovoreni su uvjeti za predaju, nakon čega je Piaggi održao kratku paradu, a potom su on i njegovi vojnici položili oružja Britancima.[22]
Izvori
- ↑ Memories of the Falklands. Iain Dale. str. 73. Politico's, 2002
- ↑ "SUPLEMENTO DE HISTORIA ARGENTINA" (španjolski). 8. lipnja 2007.. http://www.forodecuyo.com/index2.php?option=com_content&do_pdf=1&id=6748,nb,b Pristupljeno 28. kolovoza 2019.
- ↑ Moore, Darren (2004.). "Rear Admiral Woodward: Political Influences during the Falklands War". Australian Defence Force Journal: (Issue 165). http://www.defence.gov.au/publications/dfj/adfj165.pdf
- ↑ 4,0 4,1 Julian Thompson (2008.). No Picnic: 3 Commando Brigade in the Falklands.. Pen and Sword Military. str. 200. ISBN 978-1844158799. nevaljani ISBN
- ↑ Max Hastings i Simon Jenkins (1983.) (engl.). The Battle for the Falklands.. New York: W.W. Norton & Company. str. 264–265. ISBN 9780393017618
- ↑ Sir Lawrence Freedman (2005.). The Official History of the Falklands Campaign (Volume 2: War and Diplomacy ed.). Oxford: Routledge. str. 477. ISBN 978-0714652078
- ↑ One of Our Aircraft is Missing. 5. lipanj 2013.. https://web.archive.org/web/20130605055316/http://www.britains-smallwars.com/Falklands/brit-aircraftlosses.htm Pristupljeno 28. kolovoz 2019.
- ↑ Kev Darling (2012.) (engl.). RAF Strike Command, 1968–2007. Casemate Publishers. str. 159
- ↑ Martin Middlebrook (1985.). Operation Corporate: The Falklands War, 1982.. London: Penguin Books Ltd.. str. 257. ISBN 0670802239
- ↑ John Roberts (2009.) (engl.). Safeguarding the Nation: The Story of the Modern Royal Navy. Seaforth Publishing. str. 161. ISBN 978-1591148128
- ↑ David Aldea & Don Darnell. "Blood and Mud at Goose Green. ,". EBSCO Host Connection.. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2018.. http://ehis.ebscohost.com/ehost/detail?sid=fe2cf66a-1282-4cfb-afba-49b8f04923b6%40sessionmgr110&vid=1&hid=103&bdata=JnNpdGU9ZWhvc3QtbGl2ZQ%3d%3d#db=f5h&AN=6097379 Pristupljeno 28. kolovoz 2019.
- ↑ Mark Adkin (2017.) (engl.). The Battle of Goose Green. Pen & Sword. str. 193
- ↑ The Battle for the Falklands, Max Hastings, Simon Jenkins, str 243, Joseph, 1983
- ↑ Lieutenant Richard J. Nunn, DFC, 3 Commando Brigade Air Squadron RM, SAMA(82) Garden of Remembrance. 28. listopad 2009.. https://web.archive.org/web/20091028070854/http://www.sama82.org/garden/1/3/0/index.php Pristupljeno 28. kolovoz 2019.
- ↑ Spearhead Assault, John Geddes, str 12, Random House, 2008
- ↑ History of the South Atlantic Conflict, Rubén Oscar Moro, str. 244, Praager, 1990
- ↑ 1613 Enemy have surrendered on BLACK. Now moving to WHITE." Not Mentioned in Despatches: The History and Mythology of the Battle of Goose Green, Spencer Fitz-Gibbon, str. 197, James Clarke & Co., 2006
- ↑ - Fuerza Aérea Argentina. 15. svibanj 2011.. https://web.archive.org/web/20110515152815/http://www.fuerzaaerea.mil.ar/conflicto/caidos/28_5_bam.html Pristupljeno 28. kolovoz 2019.
- ↑ Adkin, str. 339
- ↑ Adkin, str. 351.
- ↑ D. George Boyce (2005.) (engl.). The Falklands War. Macmillan International Higher Education. str. 131
- ↑ Nicholas Van der Bijl (1999.) (engl.). Nine battles to Stanley. Leo Cooper. str. 127. ISBN 0850526191