Bep-Kororoti' je bjeloputi nebeski učitelj za kojeg Kayapó Indijanci vjeruju da je prije više stoljeća posjetio njihove pretke iz svemira obučen u bo -sjajno odijelo- i dao im mnoga znanja o korisnim stvarima te osnovao prvu školu.[1]
Priča
U autohtonim kulturama južnoameričkih Indijanaca nema bogova i junaka koji bi bili zajednički svim etničkim skupinama tog prostranog područja. Na tom prostoru, kojeg je tijekom XX. stoljeća gotovo posve pregazila noga zapadne civilizacije, zabilježeni su brojni mitološki sustavi i vjerovanja u kojima vrlo često ljudi poprimaju lik životinja, a životinje lik ljudi. Valja istaći da su za južnoameričke Indijance njihova mitologija i prošlost jedno te isto. Oni ih naprosto ne razlikuju.
Kayapó Indijanci danas obitavaju u srcu brazilske prašume, na području oko rijeke Rio Fresco u južnom dijelu savezne brazilske države Para. Oni, posve odvojeni od civilizacije, već tisućljećima žive ustaljenim plemenskim načinom života bez značajnih promjena. S njima je prvi puta uspostavljen kontakt tek 1952. Zanimljivo je da su prvi istraživači koji su s njima razgovarali vrlo brzo otkrili da oni u svojoj plemenskoj predaji i ritualu s neobičnom ljubavlju štuju i slave bjeloputog 'nebeskog učitelja Bep-Kororotija.
Dr. Joao Americo Peret, eminentni brazilski istraživač indijanske kulture, prvi je zabilježio na portugalskom jeziku drevnu predaju Kavapo Indijanaca o stvaranju svijeta i neobičnom nebeskom učitelju Bep-Kororotiju Tu mu je legendu davne 1952., dok je boravio u njihovu selu, ponosno ispričao stari plemenski savjetnik Kuben Kran Kein, kojeg su njegovi suplemenici nazivali Gway Baba, što u prijevodu znači mudrac.
Ta drevna predaja Kayapó Indijanaca kazuje da su nekoć vrlo davno njihovi preci živjeli daleko od današnjeg obitavališta u prostranoj savani što se prostirala ispod velikog gorskog lanca Pukato-Tia. Prije mnogo naraštaja s tog je brda jednog dana došetao u idilično indijansko selo neobično odjeven bjeloputi došljak. Preci današnjih Kayapóa, smrtno uplašeni tim čudnim došljakom, panično su pobjegli iz sela sa ženama i djecom i posakrivali su se u obližnju šikaru.
Tek je malen broj odvažnih ratnika smogao dovoljno hrabrosti da izađe iz svojih zaklona u namjeri da ubije bjeloputnog stranca odjevenog u bo -neobično blistavo svijetlo odijelo. Na njihovo silno zaprepaštenje otrovne strelice, koplja i toljage naprosto su se od njega odbijale ne ozlijedivši ga. Svaki put kad bi svojim oružjem ili rukama dotakli njegovu sjajnu odjeću pali bi na tlo kao gromom ošinuti.
Neobičan došljak je svojim krajnje miroljubivim stavom, ne braneći se ni na koji način od žestokih napada uplašenih Indijanaca, na očigled ostalih pripadnika plemena koji su sve to vrlo uplašeno promatrali iz prikrajka, ismijao i osramotio hrabre ratnike koji su ga na razne načine bezuspješno pokušavali ubiti. Da bi im zorno prikazao koliko je moćan on bi povremeno podigao svoj kop - gromovito ručno oružje - kojim bi, na njihovo silno zaprepaštenje, u trenu uništio drvo ili kamen na kojeg bi ga usmjerio.
On je, unatoč svim žestokim napadima kojima je bio neprestance izložen, ostao u selu među još uvijek uplašenim Indijancima koji su se, nakon duga vremena, postupno navikli na njegovu prisutnost, prestali su ga napadati i napokon su se s njime sprijateljili. Za kratko vrijeme ga je jedna mlada djevojka iz plemena uzela za muža i rodila mu je nekoliko djece, "npadnici plemena naučili su ga vjerojatno vrlo brzo svoj jezik da bi se s njime mogli lakše i bolje sporazumijevati, a on im je zauzvrat pokazao neke trikove i tehnike lovačke vještine te ih podučio svrsishodnijoj upotrebi njihova posve primitivnog oružja.
Predaja kaže da se taj miroljubivi učeni bjeloputi došljak zvao Bep-Kororoti, što se može opisno prevesti kao dođoh s neba ili dođoh iz svemira. On je ubrzo osnovao prvu školu - dom za mladiće - u prašumskom bespuću da bi ih mogao sustavno podučavati mnogim korisnim stvarima i polodjelstvu. Poučavao ih je kako mogu sami proizvesti dovoljno kvalitetne i rave hrane potrebne za život te zauvijek napustiti odviše tegoban nomadski život.
Predaja Kayapó Idijanaca nadalje govori da se jednog dana njihov omiljeni 'nebeski učitelj' Bep-Kororoti, nakon što je godinama mirno i sretno živio među njihovim precima, odjednom počeo vrlo neobično ponašati. Obukao je svoj bo - neobično sjajno odijelo - i objavio je svima da je njegovo vrijeme isteklo, da njegovi dolaze po njega te da ga nitko ne smije sprečavati da ode niti ga slijediti kad pođe s članovima obitelji na brdo Pukato-Ti. Svi su plemenski ratnici mislili da je dotad miroljubivi i susretljivi Bep-Kororoti pomahnitao i pokušavali su ga smiriti te silom zadržati da ne ode, ali im to nikako nije uspijevalo.
Unatoč njegovoj izričitoj zabrani, skupina znatiželjnih mladića je pošla za njim kada je iz sela krenuo na brdo Pukato-Ti s kojeg je nekoć došao u njihovo selo. Nakon što se Bep-Kororoti uspeo na brdo ubrzo se prolomio strahovit prasak, a smrtno ustrašeni mladići zatim su iz daleka vidjeli kako je njihov učitelj odjednom nestao u zraku okružen velikim platnenim jezicima, dimom i jakom grmljavinom.
Godišnja plemenska svečanost
U spomen na dobrohotnog bjeloputog 'nebeskog učitelja' Bep-Kororotija, pripadnici plemena Kayapó Indijanaca svake godine priređuju veliku plemensku svečanost. Ona se u znak sjećanja na njegov dolazak i djelovanje od pamtivijeka održava na istovjetan način. Tom se prigodom jedan od pripadnika plemena Kayapóa odjene od glave do pete u brižljivo izrađenu slamnatu odjeću dizajniranu prema bou Bep-Kororotija. Tijekom rituala on lagano pleše malim koracima lupkajući nogom o nogu, dok ga ostali pripadnici plemena prate plesom noseći u ruci Bep-Kororotijevu sliku. Ta neobična ritualna slamnata odjeća Kayapó Indijanaca svojim izgledom napadno sliči na danas svima dobro poznato svemirsko odijelo (skafander). Ritualni ples laganim malim koracima, kojeg izvodi pripadnik plemena odjeven u slamnati bo, veoma sliči nezgrapnom skakutavom hodu prvih astronauta na Mjesecu. Zaista je teško povjerovati da tolika sličnost pretpovijesnog nebeskog učitelja Bep-Kororotija iz amazonske prašume sa suvremenim astronautom može biti plod pukog slučaja.
Valja naglasiti da je fotografije koje prikazuju pripadnika plemena Kayapóa u tradicionalnoj ritualnoj slamnatoj odjeći snimio dr. J. A. Peret još 1952. - dakle gotovo desetak godina prije nego što su u svemir poletjeli prvi sovjetski i američki kozmonauti odjeveni u svemirska odijela. Očito je da ne postoji čak niti teoretska mogućnost da bi od moderne civilizacije posve izolirani Kavapoe mogli do 1952. bilo gdje vidjeti suvremeno svemirsko odijelo koje je tadašnjem civiliziranom svijetu bilo poznato samo iz znanstveno fantastičnih filmova i stripova.
Vanjske Poveznice
- ↑ [Sky God And Ancient Space Warrior Who Visited Earth Read more: http://www.messagetoeagle.com/kororotispacewarrior.php#ixzz5LtqVtble Bep-Kororoti]