Bartolomej I.
Monsinjor Bartolomej I. | |
---|---|
Njegova svetost arhiepiskop carigradski novorimski i ekumenski patrijarh | |
Rođen | 29. veljače 1940. |
Služba | patrijarh |
Portal: Kršćanstvo | |
Portal o životopisima |
Ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. (grčki: Οικουμενικός Πατριάρχης Βαρθολομαίος) (29. veljače 1940.), 271. je vrhovni poglavar Ekumenske Carigradske patrijaršije i „prvi među jednakima“ (lat. "Primus inter pares") patrijarsima Pravoslavne crkve. Njegova titula glasi: Njegova svesvetost arhiepiskop carigradski novorimski i ekumenski patrijarh Bartolomej I.
Jedinstveni položaj u pravoslavlju status i autoritet[uredi | uredi kôd]
Kao prvi među jednakima, Carigradska patrijaršija i njegov patrijarh imaju osobiti položaj u pravoslavlju. Kao prvi po časti među pravoslavnim episkopima (primus inter pares), carigradski patrijarh Bartolomej I. predsjeda osobno ili putem izaslanika svakim saborom pravoslavnih crkvenih poglavara, te ima ulogu glasnogovornika pravoslavlja, posebice u ekumenskim susretima s drugim kršćanskim crkvama. Osim što je duhovni vođa oko 300 milijuna pravoslavnih kršćana u cijelom svijetu, on je i izravni poglavar pravoslavnih episkopija u Sjevernoj i Južnoj Americi, zapadnoj Europi, Australiji i Novom Zelandu, Hong Kongu, jugoistočnoj Aziji, Koreji i dijelovima današnje Grčke.
Aktivnosti patrijarha Bartolomeja I.[uredi | uredi kôd]
Kao arhiepiskop carigradski i ekumenski patrijarh Bartolomej I. posebice je aktivan na međunarodnom planu. Njegova djelatnost odmah nakon što je ustoličen za patrijarha posebice je važna u pogledu obnove pravoslavnih crkava negdašnjeg istočnog bloka poslije pada komunizma u tim zemljama. Založio se za čvršće povezivanje pravoslavnih povijesnih crkava unutar samog pravoslavlja.
Suradnja sa drugim vjerskim zajednicama[uredi | uredi kôd]
Nastavljajući praksu svojih prethodnika Bartolomej I. nastavio je dijalog pomirenja s Katoličkom crkvom koju su inicirali prvi put papa Pavao VI. i carigradski patrijarh Atenagora povijesnim činom ukidanja međusobnog izopćenja Rima i Carigrada kojim su se 1054. udaljili Istok i Zapad i kojim je kulminirao veliki raskol. Znakovito je nekoliko događaja na tom planu. 2004. papa Ivan Pavao II. je u znak prijateljstva i pomirenja dviju crkava Pravoslavnoj crkvi vratio ostatke dvojice svetaca iz 4. stoljeća, koje su stoljećima bile čuvane u bazilici Sv. Petra u Vatikanu, svetog Ivana Zlatoustog i Grgura Nazijanskog. Papa Benedikt XVI. posjetio je patrijarha Bartolomeja I. u njegovoj rezidenciji na Fanaru 2006. Povijesni je trenutak 19. ožujka 2013. Carigradski i ekumenski patrijarh Bartolomej prisustvovao je ustoličenju novog pape Franje u bazilici Svetog Petra u Vatikanu. Prvi je to put poslije gotovo 1000 godina da jedan carigradski patrijarh prisustvuje ustoličenju novog pape. Patrijarh Bartolomej I. u stalnom je dijalogu i s drugim vjerskim zajednicama unutar kršćanstva posebice s protestantima, ali i nekršćanima, muslimanima i Židovima.
- Preusmjeri Predložak:Clear
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bartolomej I. |
Prethodnik: | Carigradska patrijaršija | Nasljednik: |
Demetrije I. | - |