Azem Bejta, poznatiji kao Azem Galica (1889. – 1924.) bio je vođa albanskih Kačaka iz okoline Drenice, koji su pružali oružani otpor srpskoj vlasti na Kosovu.[1]
Nadimak Galica dobio je po istoimenom dreničkom selu iz kojega je potekao.
Kada je srpska vojska krenula u rat protiv Otomanskoga Carstva i započela zauzimanje Kosova u Prvom balkanskom ratu 1912. godine, susrela se sa žestokim otporom albanskog stanovništva,[2] organiziranim u satnije Kačaka, koje je predvodio Azem Galica.
Kada su u Prvom svjetskom ratu Austro-Ugarska i Bugarska porazile srpsku vojsku i zauzele Kosovo, Galica je s Kačacima nastavio oružani otpor. Azem Galica je s nekoliko stotina Kačaka primorao na predaju jedan austrijski puk, između Mitrovice i Peći 1918. Nešto kasnije je stigao i Kosta Pećanac i njih dvojica su se tom prilikom pobratimili i 12. listopada 1918. zajedno oslobodili Peć.
Po završetku rata 1918. godine srpska vojska se vratila, a Kosovo je ušlo u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iste godine osnovan je Komitet narodne obrane Kosova, poznatiji kao Kosovski komitet, koji se borio za izdvajanje teritorija naseljenih Albancima iz novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i za njihovo pripajanje Albaniji.[3] Ideje Kosovskog komiteta imale su velikog utjecaja na Kačake.
Godine 1919., Azem Galica, zajedno sa svojom ženom Šotom Galicom, diže ustanak Albanaca na zapadu Kosova. Borio se protiv vojske i žandara, a ne protiv Srba, među kojima je imao dosta prijatelja na Kosovu. Kačaci su u području Drenice (u selu Junik) čak uspjeli utemeljiti tzv. Neutralnu zonu, koja je trajala između 1921. i 1923. godine. Nazvali su je Mala Albanija (alb. Arbëria e Vogel).[4]
Godine 1923.,Nikola Pašić je privremeno amnestirao Kačake, pa je zahvaljujući njima Narodna radikalna stranka pobijedila na tadašnjim izborima na Kosovu. Za uzvrat su Azemu Galici dodijeljena tri sela da u njima brine o javnome redu. Vlast mu je obnovila i kuću (kulu), koja mu je prethodno srušena granatiranjem.
Međutim, primirje nije dugo trajalo. Krajem rujna 1924. godine jugoslovenska vojska je u velikoj akciji uz opsežnu upotrebu artiljerije razbila većinu kačačkih bandi i likvidirala njihove vođe.[5] Azem Galica je u ovoj borbi smrtno ranjen i ubrzo je preminuo u obližnjoj špilji, koja se danas zove špilja Azema Galice.[6]
Njegova žena je i nakon njegove smrti nastavila boriti se, preuzevši vodstvo nad suprugovim četama.
Vidi i:
Izvori
- ↑ Historical Dictionary of Kosova Preuzeto 6. svibnja 2016.
- ↑ http://www.danas.rs/dodaci/vikend/otpor_okupaciji_i_modernizaciji.26.html?news_id=105029 Preuzeto 6. svibnja 2016.
- ↑ http://www.ceeol.com/aspx/issuedetails.aspx?issueid=73e8a192-bda1-4f3f-b8cf-b0dfdf40f641&articleId=3d26c45f-4a66-4fed-8b20-afc37354a461 Preuzeto 6. svibnja 2016.
- ↑ http://www.albaniapress.com/lajme/9307/AZEM-BEJTE-GALICA-Kryekomandant-i-Cetave-Clirimtare-Shqiptare-1912-1924.html Preuzeto 6. svibnja 2016.
- ↑ http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2003/11/22/srpski/F03112102.shtml Preuzeto 6. svibnja 2016.
- ↑ http://www.aragonit-speleo.org/en/azembejta (Arhivirano 15. siječnja 2010.) Preuzeto 6. svibnja 2016.