Autokracija (iz starogrčkog αυτοκρατία autos = vlastiti i krateín = vladavina; autokrator »bezgranični gospodar«) označava, doslovno prevedeno, samo-vlast. Oblik je države i gospodstva, po kome državni poglavar spaja u svojoj ruci zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu vlast, nije vezan uz sudjelovanje niti uz ustavan nadzor drugih državnih organa, pa u smislu nauke Machiavellijeve i Hobbesove vlada neograničeno. Njegovo je vladanje neodgovorno autoritarno samovladanje, kakvo se odrazuje u apsolutnoj monarhiji ili u trajnoj diktaturi. Zbog toga se naziv autokracije redovito uzimlje u istom značenju kao i apsolutizam.
Autokracija kao pojam obuhvaća stanoviti monopol jedne osobe ili manje grupe upravljača koja samovoljno upravlja državom. Ukoliko tako upravljana država nastoji i uspijeva ostvariti totalnu kontrolu nad društvom, govorimo o totalitarizmu, koji je moguć samo u dovoljno industrijaliziranim društvima, gdje se gospodarski i socijalni život dovoljno snažno povezuju u mrežu koju državna vlast može efikasno nadzirati i upravljati.
Definicija i tipologija
Autokracija je politički sustav u kojem se sva vlast i moć u državi nalaze u rukama jedne osobe (npr. diktatora, autokrata) ili skupine (političke stranke, hunte), bez sudjelovanja naroda.
Autokracijama mogle bi se označiti istočne despocije, kneževska gospodstva u Europi od 16. do 18. stoljeća; na njih nalikuje rimski cezar i ruski car kao »samodržac svih Rusa« do časa, kad je Rusija krenula putem ustavnosti. Autokratskom načelu stavila se nasuprot težnja naroda, da sam odlučuje u državi ili barem da sudjeluje kod izgradnje i uređivanja državnih prilika, a ta je težnja s napretkom civilizacije i modernog svjetskog nazora sve to više uzimala maha.
Ova je težnja zadala teške udarce autokraciji u svim onim zemljama, u kojima postojaše neka jača politička organizacija ili razvijeniji državni poredak. Da li bi se kod primitivnih naroda moglo govoriti o autokraciji, sporno je pitanje zbog toga, što u njihovoj sredini zapravo nema izgrađenog državnog poretka.
Totalitarizam je kao oblik vladavine nastao u industrijaliziranim društvima 20. stoljeća, te ide korak dalje od autokracije: obzirom da u modernim društvima čitav narod sudjeluje u političkom životu, totalitarizam ne traži od naroda tek posluh, nego se indoktrinacijom nastoji svakog pojedinca animirati da aktivno (svojevoljno) sudjeluje u provođenju režimske politike.
Izvori
Ovaj članak uključuje tekst iz Hrvatske enciklopedije, objavljivane od 1941. do 1945. godine, koja je javno dobro.