Autoginefilija (od grčkih riječi αὐτό (sam), γῦνή (žena) i φῖλία (ljubav) — "ljubav prema sebi kao ženi") je izraz koga je 1989. godine upotrijebio Ray Blanchard kako bi opisao "parafilsku tendenciju muškaraca da se seksualno uzbuđuju pri pomisli ili vidjeći sliku sebe kao žene."[1] Neki autori smatraju kako koncept uključuje i romantičnu ljubav, a ne samo seksualnu žudnju.[2]
Na temelju vlastitog istraživanja, Blanchard je zaključio kako se u biološkom smilu muški transseksualci koje seksualno privlače muškarce temeljno razlikuju od u biološkom smislu muških transseskualaca koje seksualno privlače žene, žene i muškarci istovremeno, ili nijedan spol; za prvotne je koristio izraz homoseksualni transseksualci, a za potonje ne-homoseksualni transseksualci.[3] Nadalje, Blanchard je otkrio kako se nonhomoseksualni transseksualci uzbuđuju pri pomisli ili vidjevši sliku sebe kao žene, pa je za njih počeo koristiti izraz autoginefili.
Medicina svrstava ovo oboljenje u parafilije, kategoriju srodnih duševnih poremećaja u grupi poremećaja spolne sklonosti.
Izvori
- ↑ Blanchard, R. (1989). The concept of autogynephilia and the typology of male gender dysphoria. Journal of Nervous & Mental Disease, 177, 616–623.
- ↑ Lawrence, A. A. (2007). Becoming what we love: Autogynephilic transsexualism conceptualized as an expression of romantic love. Perspectives in Biology and Medicine, 50, 506–520.
- ↑ Blanchard, R. (1989). The classification and labeling of non-homosexual gender dysphorias. Archives of Sexual Behavior, 18 (4), 315–334.
Literatura
- Blanchard, Ray. "The Origins of the Concept of Autogynephilia" (HTML). www.autogynephilia.org. http://www.autogynephilia.org/origins.htm Pristupljeno 9. siječanj 2005.
- Wyndzen, Madeline. "Autogynephilia & Ray Blanchard's Mis-Directed Sex-Drive Model of Transsexuality" (HTML). www.genderpsychology.org. http://www.genderpsychology.org/autogynephilia/ray_blanchard/ Pristupljeno 9. siječanj 2005.
- Smith, Yolanda L.S.; Stephanie Van Goozen, Aj Kupier, Peggy T. Cohen-Kettenis (2005-12-15). "Transsexual subtypes: Clinical and theoretical significance" (PDF). Psychiatry Research (Elsevier) 137 (3): 151–160. doi:10.1016/j.psychres.2005.01.008. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. veljače 2008.. http://akikos-planet.cocolog-nifty.com/blog/files/psychiatry_research__transsexual_subtypes_clinical_and_theoretical_significance.pdf Pristupljeno 26. lipanj 2007.
Vanjske poveznice
Pristaše
- Anderson L (2003). The Autogynephilia Resource
- Fenton JF (2004). "The Lemonade Stand of Desire", from TGForum.com A sociological analysis of the debates around autogynephilia
- Lawrence AA (2000). Sexuality and Transsexuality: A New Introduction to Autogynephilia, from Transsexual Women's Resources
Kritičari
- Bland J (2003). The 'Science' Behind Autogynephilia
- Conway L (2004). An investigation into the publication of J. Michael Bailey's The Man Who Would Be Queen
- James AJ (2004). "Autogynephilia": A disputed diagnosis, from Transsexual Road Map
- Orens B (2004). Autogynephilia: A Mistaken Model
- Wilson KK (2000). Autogynephilia: New Medical Thinking or Old Stereotype? from GIDreform.org
- Wyndzen MH (2004). Everything You Never Wanted to Know About Autogynephilia (But Were Afraid You Had To Ask), from Psychology of Gender Identity & Transgenderism
Nedovršeni članak Autoginofilija koji govori o seksualnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
|