Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Anto Bobaš

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Stilska dorada

Anto Bobaš (Brajkovići, Travnik), hrvatski je rimokatolički svećenik iz redova dominikanaca, kršćanski rock glazbenik, hrvatski pjesnik.

Životopis

Rodio se u Brajkovićima kod Travnika u višečlanoj vjerničkoj obitelji od desetero djece, od kojih je danas sedmero živih. U životu se odlučio biti redovnikom, zaredio se u dominikancima i uskoro je postao svećenikom, kao i još njegovo dvoje braće. Jedna mu je sestra časna sestra.

U obitelji mu se slušala rock glazba stila s kraja 60-ih i početka 70-ih. Na njega su utjecala starija braća koja su nabavljala gramofonske ploče sastava kao što su Deep Purple, Nazareth, T-Rex, Uriah Heep, Rolling Stones, Beatles..., a od domaćih bendova: Bijelo dugme, Teška industrija, Indexi, kasnije Divlje jagode.

Od rane je mladosti zaljubljenik u heavy metal. Još je onda razmišljao kako bi bilo lijepo kad bi se uz rock zvuk moglo pjevati o Isusu, o Gospi i kršćanskoj vjeri. Nije omalovažavao koral, no pjesme koje je slušao na svetoj misi djelovale su mu uspavljujuće, monotono, bez živosti. S druge je strane željeli su Isusu dati mjesta u svojim pjesmama.

S bratom Jadrankom je osnovao kršćanski rock sastav (white metal) Glasnici nade 1991. godine, ali svećenički mu je poziv uvijek bio na prvom mjestu. Cilj njegovog sviranja je glazbom naviještati Evanđelje, koje jest i ostaje prava i konačna svrha svega, tako i glazbe.

Za vrijeme hrvatsko-muslimanskog rata njegova je obitelj istjerana. Otišli su u izgnanstvo u Varaždin. Obiteljska mu je kuća u Brajkovićima opustošena i ispisana pogrdnim riječima i muslimanskim obilježjima te u njoj do danas nitko ne stanuje. Roditelji su mu umrli u izbjeglištvu te se pokopani u Bartolovcu kod Varaždina. Dio njegove braće i sestara zasnovao je obitelj u Varaždinu i varaždinskoj okolici. Ta teška tragedija njegova kraja, u kojoj su pobijeni i njegovi rođaci, ostavila je traga na njemu i njegovoj braći, a osjetili su da će to najlakše biti kad to podijele s drugima, što su najbolje znali kroz glazbu.

O heavy metal glazbi stava je da nije sama po sebi nedolična za kršćanina vjernika: "God Gave Rock'n'roll to You II" je pjesma koju su članovi grupe Kiss snimili 1991. i objavili je kao singl ploču. 'Bog ti je dao rock'n'roll i stavio ga u dušu svakoga', riječi su iz refrena te pjesme. Dakle, ako su Paul Stanley i Gene Simmons mogli pjevati ovako - onda ne vidim razloga zašto bi heavy metal bio nedolična glazba za kršćanina-vjernika"[1] Ipak, upozorava na žalosnu pojavu vrlo mladih zaluđenika black metalom (posebice u Skandinaviji), koji "u svojim tekstovima jako su ratoborni baš protiv nauka Isusa Krista i protiv Crkve."[1]

Ukazom nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića bio je župnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Hamburgu u župi Kraljice Sv. Krunice. Ondje je proveo tri godine.

Pohađao je poslijediploski studij na KBF-u u Zagrebu na odsjeku pastorala odnosno teologije i vjere u praksi. Magistrirao je na temu Rock-glazba i sotonizam, koji je poslije objavio i u knjizi. U njoj je pisao o sotonizmu i okultizmu u rock-kulturi. Obradio je široku temu glazbenog koketiranja s tim temama, "oprezno odvajajući pravovjerno žito od zlokobnog kukolja", a kao zaključak : "problem sotonizma u glazbi postoji, no većina je rokera ipak lažno i iz marketinških pobuda odana Vragu."[2]

Snimio je nekoliko glazbenih CD-ova i objavio je nekoliko knjiga.

Jedna od knjiga je knjiga Sjećanja 21. koja ide s njegovim petim CD-om - Bili jednom ratnici, koja je izdana u povodu desete obljetnice 8. lipnja 1993. godine, kad su na blagdan Duhova, Armija BiH počinila pokolj u rodnom selu Brajkovićima. Knjiga i CD obilježavaju tu tužnu obljetnicu glazbeno i poetski, svim tim mučenicima posvećene su pjesme s tog CD-a. Knjiga o svim hrvatskim mučenicima, u njoj je naveo imena i činjenice koje dotad nisu nigdje objavljene, kao što su imena poginulih i ubijenih te izvješća svjedoka o masakrima mudžahedina po selima njegove župe. Međutim, što je bitno, taj glazbeno-književni uradak ne poziva na osvetu, nego poziva na to neka se ne zaboravi patnja onih koji su branili svoje obitelji i svoj dom.

Pisao je u Obnovljenom životu (Privlačnost diska : otuđenje - pobjeći od stvarnosti).

Od 1999. do 2000. uređivao je Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije.

U nekoliko su navrata slali pjesme za prijam na Uskrs fest, no nisu uspjeli, no konačno su uspjeli 1999. pjesmom Nikad ne reci nikad, a 2000. su opet sudjelovali na Uskrs festu s istom pjesmom, na kojem su i pobijedili. Anegdota je ta što su na natjecanje poslali istu pjesmu od prošle godine Glasnici nade koja nije prošla, računajući da su možda zaboravili. Poslali su pjesmu kakva je i bila i prošla je. Kad su se vraćali s nastupa u svoju župu, iznenadio ih je poziv da se vrate na festival, jer su pobijedili. Čekalo ih se da odsviraju pobjedničku pjesmu. Budući da su već bili kod Novog Marofa, u dvorani kina Studentskog cntra u Zagrebu umjesto njih izišla je Željka Marinović te otpjevala refren njihove pjesme i tako spasila stvar.

I kad nisu nailazili na razumijevanje, za njih se zauzimao vlč. Marijan Gradinšćak. Vlč. Gradinšćak se zauzeo za njih i u vrijeme drugog pohoda pape Ivana Pavla II. na Mariju Bistricu, kad ih je pozvao svirati.

2010. je godine Bobaš bio župnik u dominikanskom samostanu u Korčuli.

Danas je župnik u Zagrebu u dominikanskom svetištu Kraljice svete krunice.[3]

Ponedjeljkom u 22.30 na Hrvatskom katoličkom radiju vodi emisiju Oni rokaju za Gospodina na kojoj pušta kršćanski metal i kršćanski rock.

Knjige

  • Rock-glazba i sotonizam : rock-glazba kao mogućnost dijaloga Crkve i mladih (4. izdanja), izdavač Teovizija, Zagreb, 1998., ISBN 953617278X
  • Sjećanja, 2003., Dominikanska naklada Istina, ISBN 9536814080
  • Sjećanja 1-13: : u ljubavi Božjoj, počivaj, stariji Brate moj! / Anto Bobaš., Zagreb 2008., ISBN 9789536814183
  • Sjećanja 22, Dominikanska naklada Istina, 2005., Zagreb, ISBN 9536814153

Citati

„Jer, svaki zaborav čovjekove patnje, zaborav je i Boga i Njegove patnje koju je On podnio za nas u muci Velikoga Petka...”


„Razumljive su nama jako riječi Svetoga Oca, pape Benedikta XVI. Točno je, i mi se s tim u potpunosti slažemo - Isusa u liturgiji treba slaviti dostojanstveno i sigurno je da je koral kroz povijest zauzeo itekako važno mjesto u liturgijskom slavljenju Gospodina. Ali mi živimo i izvan liturgije i želimo da je naš Gospodin s nama i u našoj svakodnevici, u svemu što činimo i što jesmo. Dakako da glazba zauzima veliki dio naše svakodnevice i zato želimo Isusu dati mjesta u našim pjesmama.”


„Upravo ta vjera jest ono što nas drži uspravnima, što nam daje nadu u jedno bolje i pravednije sutra za svakoga od nas, i za svakog poginulog i nestalog. Takva vjera i ta nada temelji su naše kršćanske vjere, a mi smo njezini glasnici.”


„Sve je više bendova iz mnogih kršćanskih zajednica koji pjevaju o svojem religioznom opredjeljenju; sve više ih je koji se okreću Isusu, jer vide da svi ovosvjetski „spasitelji“ nisu ništa drugo do li obični prodavači magle i blještavila.”


Izvori

  1. 1,0 1,1 Hrvati neće vjerovati u bogove metala, Tportal, autor E. Katana, 31. siječnja 2010., razgovor s Antom Bobašem, Stipom Jurasom i Antom Mikićem
  2. Magazin pop kulture Ravno do dna Marko Podrug: Što su Gregorian Bogu skrivili?, 27. ožujka 2011.
  3. Svetkovina Kraljice svete krunice u Zagrebu