Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ante Defrančeski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Ante Defrančeski (Ližnjan, 1. veljače 1894.Skrad, 27. rujna 1949.), hrvatski pedagog i pedagoški pisac, buditelj hrvatske nacionalne svijesti, učitelj i prevoditelj.[1]

Rođen u Ližnjanu. U Kastvu završio učiteljsku školu. Od iste godine radio je u Družbinoj školi u Kašteliru, a zatim u Materadi. Sudionik u pokretanju i razvijanju kulturnog života te buđenju hrvatske narodne svijesti u selima Bujštine. Početkom prvog svjetskog rata unovačen i poslan na rusko bojište gdje je zarobljen. U rodni se kraj nije vratio poslije rata zbog talijanske okupacije Istre i sve grublje talijanizacije. [1]

Posao je našao u Kotoribi gdje je radio kao učitelj do 1920., a nakon toga u Čakovec gdje je radio do 1924. i potom u Zagreb. U Zagrebu je 1928. završio četverogodišnju Višu pedagošku školu. Zaposlio se u učiteljskoj školi gdje je radio kao predavač. [1]

1930-ih godina pridružuje se koloniji istarskih Hrvata u Beogradu. Radio je u državnoj upravi, u ministarstvu prosvjete. U Beogradu se zadržao sve do 1941. nakon čega radi u Metkoviću u građanskoj školi. Razbolio se i otišao u umirovinu. Poslije rata se reaktivirao i školske godine 1946./47. radio kao profesor u Zagrebu na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. U školstvu je unio nove napredne elemente. Zauzimao se za "novu radnu školu" i suvremene nastavne metode. Držao se načela da svako nastavno gradivo treba posebno obrađivati, prema njegovoj naravi i svrsi koja se želi postignuti, a ne prema univerzalnim metodama. Pokretao je i organizirao "ogledne škole". Zbog toga je mnogo pridonio prosvjeti i radu osnovnih škola. [1] Zastupao je aktivne i radne škole, skupnu nastavu umjetničkog obrazovanja i nacionalnog odgoja.[2]

Prevodio je pedagoška djela s ruskog jezika. Jedan je od urednika Pedagogijskoga leksikona (Zagreb 1939.).[1]

Napisao je djela: Dječji samorad (1925.), Načela nove škole (1934.), Skupna nastava u teoriji i praksi (1935.), Pismeni sastavci u osnovnoj školi (1937.), Kako uvodimo učenike u povijesnu nastavu (1939.), Globalna metoda u nastavi čitanja (1940.) i druga. [1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Istrapedia B. Jakovljević: Defrančeski, Ante (pristupljeno 1. srpnja 2015.)
  2. Hrvatska enciklopedija Defrančeski, Ante (pristupljeno 1. srpnja 2015.)
Sadržaj