Andrija Nikić (Ružići, Grude, 1. siječnja 1942.), hrvatski pisac.
Osnovnu školu završio je u Grudama, nižu gimnaziju pohađao u Klobuku i položio malu maturu 1956. Školovanje je nastavio u franjevačkoj gimnaziji u Sinju i Zagrebu. U franjevački red stupio je 17. srpnja 1959. na Visovcu. Ispit zrelosti položio u Visokom 1962. godine, gdje je i započeo studij filozofije i teologije, a nastavio u Sarajevu i završio u Rimu. Povijesne znanosti doktorirao u Rimu 1971. Diplomirao je arhivarstvo i knjižarstvo, te diplomatiku i paleografiju. Počasni doktorat (honoris causa) filzofije i knjižarstva dodijeljen mu je 1989. na Sveučilištu u Missouriju (SAD). Jedan od najplodnijih pisaca-franjevaca: u raznim glasilima objavio je preko 1500 radova iz različitih oblasti, među kojima su i književne kritike, te rasprave o jeziku.
Djela
Godine gladi, Fra Radoslav Glavaš, Fra Dominik Mandić, Fra Matija Divković, Specifičnosti u 16. stoljeću, Hercegovački katolici od 1683. do 1735., Kulturne prilike od 1823. do 1878., Karitativna djelatnost u 19. stoljeću, Franjevačka djelatnost između 1878. i 1892., Pastoralna djelatnost između 1878. i 1892., Hrvatska katolička misija Wuppertal, Hrvatska katolička misija Bonn, Franjevačka knjižnica, Franjevački arhiv, Franjevačka kulturna baština, Širenje prosvjete do 1943., Stanje na Kosovu, Hercegovački franjevački mučenici od 1524. do 1945., Kalvarija Slanoga, Blago hercegovačkih franjevačkih samostana, Blaškovićev dnevnik iz 1735., Iz povijesti knjižnica u Hercegovini, Pet godina karitativnog djelovanja fra Berislava Nikića, Treći egzodus stanovništva iz Hercegovine u Zaostroški kraj: I. Povijest egzodusa, II. Zaostroški kraj, III. Izbjeglice i prognanici 92.