Amfetamin ((±)-α-metilfenetilamin[1], u žargonu speed iz eng.) je sintetička droga te ujedno glavni predstavnik istoimene skupine amfetamina. Vrsta je psihotropne tvari.[1]
Djelovanje
Amfetamin je jaki psihostimulans koji svoje učinke ostvaruje pojačavanjem izlučivanja te inhibicijom ponovne pohrane dopamina te u manjoj mjeri noradrenalina. Amfetamin povećava stupanj budnosti, poboljšava raspoloženje i koncentraciju, a pri višim dozama izaziva euforiju. Ne uzrokuje fizičku, ali izaziva snažnu psihičku ovisnost. Posljedica uzimanja amfetamina je amfetaminska psihoza.[2]
Primjena
Amfetamin i metamfetamin se u Americi koriste za liječenje poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) i narkolepsije. Osobe s ADHD-om imaju različitu kemiju mozga od drugih, tako da ova dva stimulansa zapravo djeluju smirujuće na osobe s ADHD-om.
U Hrvatskoj niti jedan nije registriran kao lijek, nego se kao lijek za ADHD koristi metilfenidat (Concerta®).
Zakonska regulativa
Uvršten je u Hrvatskoj na temelju Zakona o suzbijanju zlouporabe droga na Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga, pod Popis droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga, pod 2. Popis psihotropnih tvari i biljaka, Odjeljak 1 - Psihotropne tvari sukladno Popisu 1. Konvencije UN-a o psihotropnim tvarima iz 1971. godine.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Narodne novine br. 13 Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga. Broj dokumenta u izdanju: 259; Stranica tiskanog izdanja: 73; Donositelj: Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske; Nadnevak tiskanog izdanja: 6. veljače 2019.; pristupljeno 6. siječnja 2020.
- ↑ Zavod za javno zdravstvo Virovitičko-podravske županije Siniša Brlas: Terminološki opisni rječnik ovisnosti: Opis važnih termina iz područja ovisnosti o drogama, alkoholizma i problematičnog i patološkog kockanja; ISBN 978-953-7756-00-0; Zavod za javno zdravstvo „Sveti Rok“Virovitičko-podravske županije; 1. izd.; Virovitica 2011.; str. 16-17; pristupljeno 10. veljače 2020.