Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Alfred Švarc

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Alfred Švarc
Životopisni podatci
Datum rođenja 24. travnja 1907.
Datum smrti 21. studenog 1986.
Djelo
Razdoblje 20. stoljeće
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Alfred Švarc (Schwarz), (Križevci, 24. travnja 1907. – Križevci, 21. studenoga 1986.) bio je hrvatski skladatelj i pravnik.[1][2]

Životopis

Još kao dijete otkrio je svoju muzikalnost i sa sedam godina počeo učiti klavir. Uz gimnazijsko obrazovanje u Zagrebu nastavio je učiti klavir u klasi Ernesta Krautha na Srednjoj školi Muzičke akademije. Životno zvanje stekao je na Pravnom fakultetu na kojem je 1933. diplomirao i stekao doktorat. Usporedo s pravnim studijem, Švarca je kontinuirano zaokupljala glazba te je upisao dirigiranje na Visokoj školi Muzičke akademije. Alfred Švarc (tada Schwarz) zabilježen je i kao student kompozicije u klasi Blagoja Berse na Muzičkoj akademiji u Zagrebu što potvrđuje i Bersin dnevnik od 14. listopada 1929. godine . Prvo predstavljanje i recepcija Alfreda Švarca kao skladatelja dogodila se na XVIII. Javnoj priredbi državne muzičke akademije u sklopu skladateljske večeri apsolvenata škole Blagoja Berse. Švarc se uz Miroslava Magdalenića i Emila Cipru predstavio sa svojim Prvim gudačkim kvartetom nastalim 1930. godine. U osvrtu na navedenu večer mladih skladatelja Pavao Markovac ističe kako su kod Švarca vidljivi europski uzori, dok Božidar Širola primjećuje: „Alfred Schwarz nastoji se osamostaliti i iz sebe stvarati bez uzora ili bolje prema uzorima romantičnim i modernim.“[1]

O djelima

Alfred Švarc pripada skladateljima koji su, u vrijeme kada hrvatskom glazbenom scenom dominira neonacionalni smjer, odabrali vlastiti skladateljski put koji se temelji na kasnoromantičkim i tada važećim skladateljsko-tehničkima izričajima. Razočaran studijem glazbe jer mu Akademija nije pružala ono što je zamislio, zaposlio se 1933. godine u Križevcima kao odvjetnik te je radio u Daruvaru i Bjelovaru. Skoro dvadeset godina nije skladao (1930.1950.), iako se za vrijeme Drugog svjetskog rata bavio glazbom u njemačkom zarobljeništvu u Osnabrücku gdje je vodio pjevački zbor logoraša. Švarc je razdoblje neskladanja ispunio intenzivnim studijem melodike, harmonije i polifonije te njihove međusobne zavisnosti i njihova jedinstva. Kada se 1950. godine vratio skladanju, uz posao suca koji je obavljao u Glini od 1945. do 1969. godine, nastojao je nadoknaditi izgubljeno vrijeme intenzivnim stvaralačkim radom, izgrađujući vlastiti skladateljski stil. Djela mu se odlikuju individualno koncipiranim melodijskim linijama, izvornim i specifičnim harmonijskim rješenjima, bujnom polifonijom, a nadasve bogatom sadržajnošću i dubokom glazbenom proživljenošću. Preko stotinu djela u njegovu opusu postavljaju visoke tehničke zahtjeve pred izvođače što je vjerojatno i razlogom da je samo devet djela predstavljeno javnosti za skladateljeva života od kojih dva studentska: Prvi gudački kvartet (1930.) i Etida za klavir (1930.) te sedam zrelih djela: Gudački kvartet u A-duru (1951.), Fragmenti iz rata za zbor (1955.), simfonijska pjesma Pjesma o mladom heroju (1958.), orkestralna Predigra za veselu igru (1961.), Pjesme moje tuge za alt i orkestar (1962.), Minijature za klavir (1965.) i Koncert za klavir, violinu i violončelo (1973.).[1]

Popis djela (izbor)

  • 2. gudački kvartet (1951.)
  • 3. gudački kvartet (1951.)
  • Sonata za glasovir (1951.)
  • 1. simfonija "Dramatična" (1952.)
  • Fragmenti iz rata za zbor i orkestar (1955.)
  • Eroika, simfonijska poema (1956.)
  • Komorna simfonija (1956.)
  • Simfonijske varijacije i fuga na narodnu temu (1958.)
  • Bakonja fra Brne, simfonijska poema (1958.)
  • Dundo Maroje, simfonijska poema (1959.)
  • Kralj Lear, simfonijska poema (1959.)
  • 4. gudački kvartet "Putevi života" (1959.)
  • 5. gudački kvartet (1960.)
  • Povratak bez doma, kantata (1960.)
  • 6. gudački kvartet "Dva svijeta" (1961.)
  • 7. gudački kvartet "Na dnu" (1961.)
  • Pjesme moje tuge za glas i glasovir (1962.)
  • Rekvijem, kantata (1963.)
  • S one strane – simfonijska pjesma o mladom heroju, op. 38[3]

Izvori

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Muzičkog informativnog centra (http://www.mic.hr).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.