Albanski jezik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži
Albanski jezik

Shqip
Države
govorenja:
Albanija, Kosovo, Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Grčka, Turska, Italija, i druge države
Regije
govorenja:
Balkan
Broj govornika: 6,169.000
Rang: -
Razredba: indoeuropski

 albanski

Jezični kôd
ISO 639-1: sq
ISO 639-2: alb (B) / sqi (T)
ISO 639-3: AAE, AAT, ALN, ALS
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika

Albanski jezik (ISO 639-3: sqi) makrojezik, od 1952. službeni jezik Albanije, koji se temelji na toskijskome. Pripada albanskoj neovisnoj skupini jezika i govori ga oko 7.400.000 ljudi, od čega 4.283.000 u Albaniji (1989.), 1.500.000 na Kosovu; 700,000 u Grčkoj (Nicholas, 2002.), 500.000 u Turskoj (1980.) i 500.000 u Makedoniji.[1] Smatra se da svoje korijenje vuče iz staroilirskih jezika.

Izgovor

Albanska abeceda ima 36 slova: a, b, c, ç, d, dh, e, ë, f, g, gj, h, i, j, k, l, ll, m, n, nj, o, p, q, r, rr, s, sh, t, th, u, v, x, xh, y, z, zh.

Albanska abeceda čita se otprilike slično kao i hrvatska, uz par iznimaka:
-y se čita kao njemačko ü ili francusko u
-x se čita kao talijansko z u zero, azzuro
-xh se čita kao dž
-gj se čita kao đ
-ç se čita kao č
-q se čita kao ć
-ë se čita kao francusko e ili tursko ı (tzv. poluglasnik)
-sh se čita kao š
-zh se čita kao ž
-dh se čita kao englesko th
-l se čita kao lj
-ll se čita kao l

Dijalekti

Albanski jezici dijele su u dvije glavne skupine: toskijska i gegijska. Rijeka Shkumbin je linija podjele. Sjeverno od rijeke Shkumbin govori se gegijski, a južno toskijski. Sve do dolaska komunista na vlast standardni jezik bio je temeljen na gegijskome, a poslije od 1952. na toskijskom.

Gegijski se govori u sjevernoj Albaniji, Makedoniji, Kosovu i dijelovima Crne Gore. Godine 1968. kosovski, makedonski i crnogorski Albanci su odlučili isključivo rabiti toskijski kao školski i književni jezik.[2]

Usporedba albanskog s drugim jezicima

Albanski muaj i ri nënë motër natë hundë tre i zi / e zezë i kuq i verdhë i blertë / i gjelbër ujk
Drugi Indoeuropski jezici
hrvatski mjesec novo majka sestra noć nos tri crno crveno žuto zeleno vuk
engleski month new mother sister night nose three black red yellow green wolf
latinski mēnsis novus māter soror nox nasus trēs āter, niger ruber flāvus, gilvus viridis lupus
talijanski mese nuovo madre sorella notte naso tre nero rosso giallo verde lupo
njemački Monat neu Mutter Schwester Nacht Nase drei schwarz rot gelb grün Wolf
portugalski mês novo mãe irmã noite nariz três negro vermelho amarelo verde lobo
španjolski mes nuevo madre hermana noche nariz tres negro rojo amarillo verde lobo
rumunjski luna nou/noi mamă soră noapte nas trei negru roşu galben verde lup
velški mis newydd mam chwaer nos trwyn tri du (/di/) coch, rhudd melyn gwyrdd, glas blaidd
poljski miesiąc nowy matka siostra noc nos trzy czarny czerwony żółty zielony wilk
litavski mėnuo naujas motina sesuo naktis nosis trys juoda raudona geltona žalias vilkas
bugarski месец
mesec
нов
nov
майка
maika
сестра
sestra
нощ
nošt
нос
nos
три
tri
черен
čeren
червен
červen
жълт
žălt
зелен
zelen
вълк
vălk

Izvori

  1. Albanian, Tosk: A language of Albania
  2. Edwin E. Jacques: Albanians : an ethnic history from prehistoric times to the present, Jefferson, North Carolina : McFarland, 1995., ISBN 0-89950-932-0, str. 484.
    Progress in the development of a uniform language came in April 1968. At a Consultation on Language in Prishtina, the Albanians of Kosova, Macedonia and Montenegro in Yugoslavia decided to abandon the literary use of the Geg dialect and use only the official Tosk form in all their publications and schools (Përparim March-April 1968, 323-24; Dielli 28 February 1989, 3).
    (Jacques, 1995., str. 484.)

Vanjske poveznice

Ethnologue (16th)