Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Adolf Müller

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Adolf Müller, Zagreb 1857. - Zagreb 1932., poduzetnik i tvorničar.

Životopis

Rođen je u siromašnoj zagrebačkoj židovskoj obitelji s puno djece. Adolf[1] iako sposoban nije mogao pohađati dobre visoke škole. Završivši pučku školu izučio je bačvarski i stolarski zanat. Kao 25-godišnjak oženio se s Fanikom, rođenom Mülhofer iz Krapine. Iz Zagreba odlazi u Josipdol kod Ogulina, gdje otvora dućan mješovite robe i gostionicu. Za godinu dana Müllerov je kapital iz Ogulina bio dovoljan da u Zagrebu preuzme zapuštenu trgovinu “Zlatni zvon” u Ilici 112. Müller je bio izuzetno poduzetan i motiviran, te je ta trgovina u kratkom vremenu postala jedna od najboljih od “nekadašnjeg starog zagrebačkog malog placa pa sve do pivovare”. Punih 25 godina vodio je svoj dućan, a usput je počeo trgovati ugljenom i ciglom. Osnovao je tvornicu cigle u Črnomercu, ciglanu u Baniji kod Karlovca, a zatim je udario temelje popularnim „Müllerovim ciglanama u Kustošiji[2]. U Kosovskoj Mitrovici ima rudnik, a 30-tih godina preuzima dvorac i imanje Vranyiczany u Bedekovčini. Adolf ima dva sina Alfreda i Lea.

Nakon Adolfove smrti imovina se dijeli dvojici sinova.

Ulaganje u kulturne objekte

Adolf Müller je svoj trgovački tvorničarski kapital ulagao u kulturu grada te je već 1913. godine sagradio “Helios kino” (danas kazalište Gavella) u Frankopanskoj ulici. Nakon toga je u jedno poduzeće udružio kinematografe “Helios”, “Apolo” i “Union”, te filmski zavod “Urania”.

Šest godina kasnije kupio je stambeno-poslovni kompleks u Samostanskoj (Varšavskoj) i Marovskoj (Masarykovoj) ulici. Nije bio zadovoljan postojećim stanjem kina Ćirilometodskih zidara, srušio ga i gradi novo moderno „Balkan-kino” danas kino Europa [3]. Brigu o gradnji kina Adolf je u potpunosti prepustio sinovima. Arhitekt Srećko Florschütz (1882.-1960.) je od braće Müller 1924. godine dobio zadaću projektirati dvije zgrade, između njih smjesti zgradu kinokazališta Balkan i stambenoposlovnu jednokatnicu s mansardom. Arhitektonski nacrt Srećka Florschütza rađen je pod naslovom “Kino Balkan i trgovačko-stambene zgrade Alfreda i Lea Müllera”. Kino je otvoreno 8. travnja 1925. svečanom projekcijom domaćeg filma “Dalmacija, zemlja sunca” i stranog “Nibelunzi”.

Slom obitelji

Alfred nakon smrti oca dobiva kino Balkan i donjogradski blok Masarykova – Varšavska s tadašnjim Balkan prolazom (danas Miškecov prolaz), a Leo ciglanu u Kustošiji i blok zgrada u Frankopanskoj i Dalmatinskoj ulici.

Alfred Müller, rođen 1888. Završio je visku tehničku školu u Beču i posvetio se kinematografiji. Sa surugom Klarom (rođ. Hafner) odgaja dvoje djece: Evelinu i Alana.

Leo Müller, rođen 1894. Sudionik je I. svjetskog rata, član Narodnog vijeća Države SHS (Države Slovenaca, Hrvata i Srba). Sa suprugom Nadom (rođ. Španić/Spitzer) ima tri sina: Marijana, Rajka i Branka. U Frankopanskoj ulici sredinom 30-tih osniva kemijski laboratorij koji vodi supruga Nada s još nekoliko stručnjaka, u cilju osnivanja ekonomije u Kustošiji (Müllerov brijeg) s breskvama i jagodama. Unapređuje rad ciglane u Kustošiji. Ispred tvornice daje sagraditi crkvu.

1938. zbog političke situacije u Hrvatskoj i antisemitizma u društvu kao posljedica nacističke propagande, Mülleri prelaze na katoličku vjeru i postaju Mileri.[4]

Alfred Miler 1939. prodaje cijeli kompleks u Varšavskoj i Marofskoj ulici poduzetnicima Anti i Olgi Topić iz Zagreba. Obitelj iste godine šalje djecu na jug Francuske, a zatim i sami odlaze na jug Francuske. Gestapo uhićuje roditelje koji završavaju u logoru. Evelina se skriva kod prijatelja, a Alan završava u Pokretu otpora. Oca deportiraju 1944. u Dachau gdje je ubijen 1945. godine. Supruga Klara i kćer Evelina nakon rata odlaze u Ameriku, dok sin Alan Miler (1927.) ostaje u Zagrebu radeći kao ekonomist i pravnik. Uspostavom Republike Hrvatske Alan traži povrat imovine u Bedekovčini.

Leo Miler 1939. sa suprugom i dvoje sinova Marijanom i Rajkom odlaze u London, dok treći sin Branko odlazi s guvernatom u Kosovsku Mitrovicu. Leo se vraća u Zagreb, ali je odmah po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske uhićen, deportiran u zatvor Kerestinec, a potom 1941., ubijen u Jasenovcu. Nada se nakon rata vraća u Zagreb, prikuplja dokumentaciju za povrat dijela imovine. Najstariji sin Marijan potkraj 40-tih odlazi u Izrael. Rajko i Branko žive s majkom u Zagrebu i vrsni su športaši[5]. Branko po završetku Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu odlazi u Njemačku i profesor je atletike u Freiburgu.

Izvori

Bilješke

Literatura

  • Ured državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji: Povrat imovine u k.o. Bedekovčina, Alan Miler i dr.
  • HA-KOL br.120. svibanj/lipanj 2011, Zvjezdarnica Fredija Kramera: Braća Miler vrhunski lakoatletičari, str.32.
  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9