Toggle menu
310,1 tis.
56
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Adam Dragosavljević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Adam Dragosavljević

Adam S. Dragosavljević (Breme, 1. ožujka 1800. - Opatovac, 28. lipnja 1862.), filolog i pedagog.

U teškim materijalnim prilikama neredovito se školovao. Srpsku osnovnu školu učio u raznim mjestima (Breme, Kišvalud /Branjina/, Medina, Kačfalu /Jagodnjak/), a mađarsku u Haršanju. Završivši osnovnu školu služio kod spahije i šegrtovao. Kako je od malena naučio crkveno pojanje, u 16. godini postao je crkveni zvonar-pojac, a godinu dana kasnije i učitelj, prvo u Bezedeku (Mađarska, 1815-16), pa u Monoštoru (Beli Manastir, 1816-1817). U jesen 1817. upisao se u učiteljsku školu u Somboru i ovu završio 1819. Kao učenik te škole iznenadio svoje profesore školskom disertacijom "O dijalektu srpskog jezika" (1818-19). Poslije završene preparandije, najviše da bi ovladao latinskim i njemačkim jezikom, položio je u Novom Sadu 2. razred, a u Vinkovcima 3. i 4. razred latinske gimnazije. Poslije je opet radio kao učitelj u Vinkovcima 1822-23, Šiklošu 1823-27, Mohaču 1827-30, Vukovaru 1830-38. i Šidu (1840). Učiteljevanje prekidao nekoliko puta pa bio općinski bilježnik u Šidu, Gibarcu i Opatovcu, tajnik Primiritelnog suda u Beogradu i upravitelj osnovnih škola u Šidu.

Dopisni član Društva srpske slovesnosti u Beogradu od 1842., jedan od prvih pristalica Karadžićevih jezičnih reformâ, neumoran i uman prosvjetni i književni radnik, široke kulture i akcije. Radove o jeziku, narodnim pjesmama i srbuljama objavljivao u "Letopisu Matice srpske" (7, 1826; 10, 1827; 25-26, 1831; 30-31, 1832; 32-35, 1833; 95-96, 1857; 98, 1858) i Arnotovom "Magazinu" (23, 39, 1838). Prikupljao narodne pjesme i riječi (oko 3000) iz Baranje i Srijema i slao ih Vuku. Skupljao povijesne starine (srbulje, oktoihe, molitvenike, itd.). Kao učitelj u Šiklošu počeo raditi po Vukovom pravopisu i obrađivao srpsku gramatiku, za što je bio oštro osuđen od školske uprave. Godine 1825. u "Letopisu Matice srpske" objavio više članaka pod naslovom "O pismenosti srpskoj". Vatreno se zalagao za uvođenje narodnog jezika u književnost i škole i za usvajanje suvremenog pravopisa. Vukovoj pravopisnoj reformi dodao je svoje slovo I mjesto И.

U rukopisu ostavio udžbenike za osnovnu školu: "Mali bukvar srpski" (1825), "Mali katihizis" (1828) i "Računica". Nije ih uspio tiskati jer su bili pisani Vukovim pravopisom i narodnim jezikom. "Mali bukvar srpski" napisan je dvije godine prije Vukovog tiskanog "Bukvara" i bio je prvi bukvar na srpskom jeziku. Objavio je "Nemačku gramatiku" (I, 1833. u Pešti; II, 1843. u Novom Sadu; 1853. u Beogradu).

Prepisku s Vukom, Šafarikom, kneževskim namjesnikom Jovanom Gavrilovićem, hrvatskim publicistom i ilircem Bogoslavom Šulekom, Danilom Medakovićem i dr. između 1824. i 1839. ostavio u rukopisu pod naslovom "Protokoli od različiti pismeni i književni sočinjenija i poslova". U sačuvanim Vukovim rukopisima nalazi se oko 30 Dragosavljevićevih pisama ("Vukova prepiska", V, Beograd, 1910). Njegova oda episkopu Stefanu Stankoviću druga je knjiga štampana Vukovim pravopisom (1829). Svojim vidnim učešćem u dugoj i znamenitoj borbi za srpski književni jezik i pravopis Dragosavljević je ostao izuzetna figura kulturne historije Vukovog doba.

Bibliografija

  • "Oda G. Stef. Stankoviću Epis. Budimsk.", Budim 1829.
  • "Preosveštenomu gospodinu Stefanu Stankoviću pravoslavnom skoropostavljenom episkopu budimskom pripevka /od učitelja Muačkog/", Budim 1829.
  • "Postanak' slavenski slova ili pismenost' kakva je i kakva treba da je u srbskom' jezyku", Beograd 1840.
  • "Nemačka gramatika za decu s'rpsku. Parče drugo", Novi Sad, 1843.
  • "Nemačka gramatika : za decu i za svakoga, koji je rad nemački jezik iz knjîga da nauči", Pešta, 1851.
  • "Školovanje Adama Dragosavljevića", priredio Slavko Gavrilović, "Zbornik Matice srpske za književnost i jezik", [11], 11 (1963), str. 201-214.

Prijevodi

  • "Prevod Psaltira : kao prva proba na srpskom jeziku", Beč, 1833.

Izvori

  • "Leksikon pisaca Jugoslavije", I. A-Dž, Novi Sad, 1972.
  • (Radivoj Brnjevarac): "Slavni Baranjci - učitelj Adam Dragosavljević : Borac za srpski jezik", "Baranjska reč", I, 3, 7 - Beli Manastir, 19. VIII. 1996.
  • mr Drago Njegovan: "Znameniti Srbi iz Baranje (od početka XVI. do sredine XX. veka)", u: "Međunarodni naučni skup Srbi u istočnoj Hrvatskoj", Osijek, 2003, str. 129-140
  • Dušan Sp. Vojvodić: "Znameniti Srbi vinkovačkog kraja", Novi Sad, 2004.
  • Elektronski katalog Biblioteke Matice srpske.