Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Abdurezak Hivzi Bjelevac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Abdurezak Hivzi Bjelevac
Puno ime Abdurezak Hivzi Bjelevac
Pseudonim V. Rezak, Z. Dugdah, H. Mereš[1]
Rođenje 8. lipnja 1886.
Mostar, BiH
Smrt 25. veljače 1972.
Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1911.1970.
Književne vrste pripovijetka, drama, roman
Portal o životopisima

Abdurezak Hivzi Bjelevac (Hifzo Bjelovac) (Mostar, 8. lipnja 1886. - Zagreb, 25. veljače 1972.), bio je bošnjački[2] i hrvatski književnik, publicist, prevoditelj i novinar.

Životopis

Abdurezak Hivzi Bjelevac rodio se je u Mostaru 1886. godine. Školovao se u Mostaru gdje završava osnovnu i trgovačku školu (1895.-1902.), te i Galata-saraju u Carigradu gdje polazi srednju školu od 1902. godine do 1906. godine, a financijsko-ekonomski tečaj završava u Grazu. Radio je kao knjigovođa i činovnik u mnogim mjestima u BiH. Od 1909. do 1920. godine bio je poreznim činovnikom u Travniku, Mostaru, Stolcu, Goraždu, Čajniču i Sarajevu.[1]

Godine 1931. otišao je u Beograd gdje je radio u Presbirou kao stručnjak za turski tisak, a potom kao ataše za tisak u Carigradu i Ankari. Umirovljen je 1937. godine, a od 1941. godine do smrti živi u Zagrebu gdje dolazi nakon što je protjeran iz Beograda kao Hrvat islamske vjere.[3] U Turskoj je surađivao s listovima Ulus, La République i Cumhuriyet. U travnju 1942. godine u Zagrebu je osnovao Hrvatsku muslimansku nakladu, čiji je cilj bio objavljivanje prijevoda knjiga o islamu i djela hrvatskih pisaca na turski, arapski i perzijski jezik. Najvažniji projekt Naklade bilo je izdavanje časopisa Doğu ve Batı čijim je prvim i jedinim urednikom bio Bjelevac od 6. travnja 1943. godine. List je izlazio do 15. kolovoza 1944. godine.[4] Preko Društva hrvatskih književnika 1952. godine dobiva mirovinu.[3]

Književno stvaralaštvo

Bjelevac je surađivao novinarskim prilozima u svim važnijim jugoslavenskim novinama između dvaju svjetskih ratova te uređivao časopise Novi vijek i Behar. Pisao je pripovijetke, drame i romane o životu bosanskohercegovačkih muslimana, u kojima prikazuje tradicijski svijet koji iščezava u sudaru sa zapadnjačkom civilizacijom. Za vrijeme NDH objavljuje: romansiranu biografiju Muhamed (1942.), Istambul, grad na obalama Mramorskog mora (1944.), Carica Azher, pjesma iz Irana (1944.). Povjereno mu je izdavanje hrvatske publikacije na turskom jeziku Doğu ve Batı (Istok i Zapad) koja je bila namijenjena iseljenicima u Turskoj.[3] Javlja se i pripovijetkama surađuje u Hrvatskom narodu i Novoj Hrvatskoj. Nakon sloma NDH progonjen je od novih vlasti i više ne objavljuje već povremeno prevodi turske pjesnike.[3] Njegov najbolji roman je Minka.[5] U njemu je lirski opisao jednu bogatu hercegovačku obitelj s kojom se bio povlačio po sudu.[5] Zbog ovog romana čitateljstvo ga je prozvalo bosanskim Pierom Lottijem.[5]

Djela

  • Sličice i profili, Mostar 1911.
  • Pod drugim suncem, roman, Mostar, 1914.
  • Minka: roman u tri dijela, roman, Sarajevo, 1917. (2. izd. 1921.)
  • Aprilske kiše, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, (1919.?)
  • Rene Logotetides, roman, Sarajevo, 1920. (izd. na češ. jeziku: Rene Logotetides: roman: autorisovany preklad, prijevod František Bicek. Obelisk, Prag, 1925.)
  • Na kraju, izd. "Novog vijeka", Sarajevo, 1921.
  • Isčahureni leptiri: roman u tri dijela, Sarajevo, 1925. (poslije Melika)[1]
  • Melika: roman suvremene muslimanke, 2 sv., Zabavna biblioteka, kolo 34, knj. 417, 418, Naklada zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1927.
  • Ana Zolotti: roman, Zagreb, 1927.
  • Zidanje srećnog doma, Beograd, 1934.
  • Muhamed, Hrvatski državni tiskarski zavod, Zagreb, 1942. (2. izd. Knjižnica proze, knj. 2, Zajednica samostalnih pisaca TIN, Zagreb, 1970.)
  • Istambul, grad na obalama Mramorskog mora, Zagreb, 1944.
  • Carica Azher, pjesma iz Irana, Zagreb, 1944.
  • Izabrana djela, 1-3, izbor Muris Idrizović, Svjetlost, Sarajevo, 1979.
  • Pod drugim suncem, Preporod, Zagreb, 1996.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Bjelevac, Hifzi Abdurezak, Dunja Detoni-Dujmić (1989.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 27. rujna 2020.
  2. Bjelevac, Abdurezak Hifzi | Hrvatska enciklopedija. https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7979 Pristupljeno 7. svibanj 2020. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 38.-39.
  4. Anđelko Vlašić: Doğu ve Batı, jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943.-1944.), Behar: časopis za kulturu i društvena pitanja, 22/2013, br. 115 (popularan rad). Researchgate.net, str. 16.
  5. 5,0 5,1 5,2 Salih Alić: Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u BiH