AK-103 | |
---|---|
AK-103 | |
Vrsta | jurišna puška |
Država podrijetla | Ruska Federacija |
Povijest uporabe | |
U uporabi u | Vidi korisnici |
Povijest proizvodnje | |
Projektant | Mihail Kalašnjikov |
Projektirano | 1994. |
Proizvođač | IŽMAŠ |
Proizvedeno komada | više od 160.000 |
Inačice | AK-103 AK-104 |
Svojstva | |
Dužina | 700 mm (bez kundaka) 943 mm (sa kundakom) |
Masa | 3,4 kg (bez okvira) |
Brzina | 735 m/sek. |
Streljivo | 7.62x39mm |
Dužina cijevi | 415 mm |
Brzina gađanja | 650 metaka u min. |
Kapacitet spremnika | 30 metaka |
Ciljnik | čelični ciljnik; mogućnost montiranja dodatne optike |
AK-103 je ruska jurišna puška dizajnirana na temelju poznatog modela AKM iz obitelji Kalašnjikov. Uz AKM-ov dizajn, AK-103 primjenjuje i značajke nastale pri razvoju modela AK-74 i AK-74M. Npr. umjesto metalnih ili drvenih komponenti koristi se plastika kako bi se smanjila ukupna težina oružja. Puška može biti opremljena različitim dodacima kao što su laser, dnevna i noćna optika, supresor zvuka i bacač granata GP-30.
Detalji dizajna
AK-103 koristi crni orebreni okvir izrađen od fenolnih smola te kapaciteta 30 metaka, a može biti kompatibilan i kod modela AKM. Inačica AK-104 je kompaktna verzija AK-103. Ona kombinira značajke starijeg karabina AKS-74U sa značajkama puške AK-74M, čime je stvoren precizan karabin. AK-103 i AK-104 koriste streljivo kalibra 7.62x39mm.
Korisnici
- Ruska Federacija: koriste ga različite specijalne policijske jedinice.[1]
- Bahrein: ruska tvrtka Rosoboronexport koja se bavi izvozom i prodajom domaćeg oružja dogovorila je prodaju AK-103 Bahreinu u ukupnoj vrijednosti 10 milijuna USD.[2] U tu vrijednost su uključeni i bacači granata namijenjeni puškama te streljivo.[3]
- Etiopija: vojna industrija Gafat Armament Engineering Complex proizvodi puške AK-103 u Etiopiji.[4]
- Indija: indijske privatne tvrtke proizvode AK-103 na temelju licence koju im je dodijelila ruska vojna industrija IŽMAŠ.[5]
- Iran: u službi iranske mornaričke pješačke jedinice Takavaran.[6]
- Libija: oružje je viđeno na fotografijama anti-gadafijevih snaga i lojalista tijekom Građanskog rata u Libiji.[7][8]
- Maroko: koristi se u ograničenoj količini u Kraljevskoj marokanskoj vojsci.[6]
- Sirija: u službi sirijskih komandosa.
- Venezuela: u svibnju 2005. godine Ministarstvo obrane Bolivarijanske Republike Venezuele je potpisalo ugovor s ruskom državnom korporacijom Rosoboronexport o kupnji 100.000 jurišnih pušaka AK-103, kao i nabavu strojeva i tehnologije za proizvodnju odgovarajućeg streljiva.[9] Prva pošiljka od 30.000 pušaka stigla je u Venezuelu 3. lipnja 2006. Druga pošiljka od 32.000 pušaka je dostavljena 30. kolovoza iste godine. Treća i posljednja pošiljka je dostavljena 29. studenog 2006. Tim automatskim puškama Venezuela je namjeravala zamijeniti oko 60.000 belgijskih pušaka FN FAL kao i istih tih pušaka domaće proizvodnje. U gradu Maracayju je otvoren proizvodni pogon koji godišnje može proizvesti 50.000 pušaka AK-103.[10][11] Danas je AK-103 standardno oružje venezuelanske vojske.
Izvori
- ↑ Modern Firearms
- ↑ Russia to sell AK103 Kalashnikovs to Bahrain
- ↑ Russia Strikes First Bahrain Arms Deal
- ↑ Dejen Aviation Engineering Complex (DAVEC). Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2009.. http://www.ethiopiabook.com/technology/engineering/dejen-aviation-engineering-complex-davec-16093.html Pristupljeno 4. ožujka 2011.
- ↑ AK-100 to be made in India soon
- ↑ 6,0 6,1 AK-103 and F2000 assault rifles in Gaza
- ↑ On the revolutionary road in Libya. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2011.. http://framework.latimes.com/2011/03/02/kadafi-loyalists-rebels-fight-for-oil-plant-in-libya/#/4 Pristupljeno 21. studenoga 2012.
- ↑ Update II: AK-103 Exports to Libya
- ↑ A Recurrent Latin American Nightmare
- ↑ Venezuela tests Russian Sukhoi warplanes. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2009.. http://english.eluniversal.com/2006/12/07/en_eco_art_07A812807.shtml Pristupljeno 4. ožujka 2011.
- ↑ Russian Arms Merchant raps on Latin America’s Door