1300 kaplara je naziv za još nedoškolovane oficire koji su poslati kao pojačanja Prvoj armiji u Kolubarskoj bitci.
Početkom Prvog svjetskog rata veliki broj mladića, kako iz Srbije tako i iz Austro-Ugarske, napustio je školovanje i stavio se na raspolaganje vrhovnoj komandi. Oni su upućeni u vojnu školu u Skoplju. Iako njihova obuka nije bila gotova razvoj događaja primorao je vrhovnu komandu da ih pošalje u borbu. Srpska vojska je bila u povlačenju, demoralizirana, s manjkom municije, Beograd je bio u neprijateljskim rukama, tako da se svijet već pomirio sa potpunim slomom Srbije. Za odsudnu borbu bile su neophodne sve raspoložive snage, zbog čega su mladićima u Skoplju prije vremena podijeljeni činovi kaplara (otuda i naziv) i oni su odmah narednog jutra upućeni ka Kolubari i Suvoboru. Srpska vojska je tada izvojevala jednu od najsjajnijih pobjeda u Prvom svjetskom ratu, predvođena Živojinom Mišićem.
Tijekom 1916. i 1917. veća grupa od oko 500 pripadnika je provela u Jausiersu u Francuskoj na obuci odakle su se potom vratil na bojište.[1]
1300 kaplara predstavlja simbol žrtvovanja za slobodu svoje zemlje i naroda jer su ih činili, mahom, golobradi mladići koji su svjesno krenuli u borbu.
Jedna od središnjih beogradskih ulica kao i u Novom Sadu nosi naziv Ulica 1300 kaplara. U dosta šumadijskih gradova postoje ulice s tim nazivom. U Banjoj Luci jedna od ulica nosi ovo ime.
Postojalo je Udruženje 1300 kaplara koje je 1980. godine spalo na 9 posljednjih preživjelih članova, pa je moralo biti ugašeno. Posljednji predsjednik je bio Tadija Pejović (1892. – 1982.)[2]