Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Židovska općina Split

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Židovska općina Split
Židovska općina Split
Osnovano1553.
PredsjednicaAna Lebl
SjedišteSplit
DržavaHrvatska

Židovska općina Split je vjerska organizacija građana Hrvatske židovskog podrijetla. Sjedište općine je u Splitu.

Povijest

Podrobniji članak o temi: Židovi u Hrvatskoj
Datoteka:Sinagoga split.jpg
Nekadašnja unutrašnjost Splitske sinagoge

Židovi su u Splitu prisutni još iz vremena selidbe preživjelog stanovništva iz Salone u 7. stoljeću. Međutim, njihov broj u ovom gradu postaje značajan u 16. stoljeću kada Mletačka Republika dopušta naseljavanje veće zajednice španjolskih i portugalskih izbjeglica. Tada se u sjeverozapadnom dijelu Dioklecijanove palače naseljava zajednica od 200-300 pripadnika sefardske zajednice. U tom je razdoblju djelovao i Danijel Rodriguez, čijom je zaslugom izgrađena Splitska skela i lazaret (dovršeni oko 1592.), a Split postao važnim središtem trgovine. Splitska sinagoga prvi se put spominje u doba generalnoga providura Alviza Zorzija (1628–39). Godine 1642. bila je u Splitu osnovana zalagaonica, a odlukom mletačkih vlasti 1751. godine Židovi su dobili potpunu slobodu trgovanja na veliko i malo na području Dalmacije i Albanije.

U Splitu su se Židovi bavili bankarstvom koje je zaživjelo nakon privilegija dobivenih od Rodriguezovog pothvata proširenja gradske luke i drugih projekata. Osim bankarstva, bavili su se i trgovinom, a bili su i krojači. Istaknuli su se trgovanjem rabljenom robom, te kao vojni kirurzi u protuosmanskim ratovima u 17. st. Oni su također bili i vrhunski diplomati i pregovarači, prvenstveno zbog dobrog poznavanja jezika, a i poznanstava koja su imali sa Židovima u drugim zemljama. U dokumentima jednoga spora iz 18. st. spominje se i podatak o postojanju čak 32 židovska dućana u Splitu. Nakon papinskog Edikta o Židovima (1775.) i mletačke uredbe Ricondotta (1777.), splitski je geto bio zatvoren vratima s juga i sjevera. Nastupom francuske uprave 1805. i primjenom Deklaracije o pravima čovjeka i građanina, postali su pred zakonom ravnopravni građani. Aktivno su sudjelovali u društvenom i ekonomskom životu, ali i u obrani grada od osmanske opasnosti.

Početkom Drugog svjetskog rata žiodovska zajednica je brojala 284 člana. Stradala je pod njemačkom okupacijom kada je studenog 1943. 115 Židova Splita ubijeno u nacističkim logorima. Neki od Židova su se u ratu pridružili dalmatinskim antifašistima, ali su zlodjela nad Židovskom općinom započeli talijanski fašisti u lipnju 1942. pljačkom dragocjenosti i javnom paleži arhive iz sinagoge na Pjaci. Talijanski fašisti provalili su tog prijepodneva u malu sinagogu uz sjeverozapadni zid Dioklecijanove palače usred molitve. Okupljene splitske Židove počeli su mlatiti palicama, staro i mlado. Neki su kroz prozor uspjeli pobjeći u geta, a od onih koji se nisu uspjeli izvući, pedesetak ih je naposljetku izišlo obliveno krvlju. Crnokošuljaši su se potom bacili na razbijanje po sinagogi. Pokrali su svo srebro koje su pronašli, a obredne tekstove iz 17. i 18. stoljeća, knjige, rukopise i sve što se dalo ponijeti odnijeli su nekoliko desetaka metara niže na Pjacu, današnji Narodni trg. Napravili su lomaču na koju su nabacali i knjige koje su donijeli iz obližnje stare knjižare Vida Morpurga, a njihov fašistički vicefederal Giovanni Savo ogrnuo se rabinovim plaštom i predvodio ples oko lomače imitirajući židovske obrede.[1] Godine 2018. na splitskoj Pjaci, svečano je otvorena ploča u spomen na nemili datum devastiranje sinagoge u Splitu.

Danas zajednica broji oko stotinu članova. Staro židovsko groblje u Splitu se nalazi na Marjanu. Na groblju se nalazi oko 700 nadgrobnih spomenika, a najstariji je iz 1717. godine.[2][3]

Izvori

Vanjske poveznice