Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Željko Jandroković

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Željko Jandroković
Osobne informacije
Nadimak Zec
Rođenje 9. srpnja 1942.
Bjelovar
Smrt 3. lipnja 2010.
Bjelovar
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
RK Partizan Bjelovar
Reprezentacija
Jugoslavija 5 (8)

Željko Jandroković (Bjelovar, 9. srpnja 1942. - Bjelovar, 3. lipnja 2010.) - nekadašnji hrvatski rukometaš, europski klupski prvak, reprezentativac. Poznat je po nadimku Zec.

Rođen je u Bjelovaru, 9. srpnja 1942. godine. Njegov otac Mihael bavio se trgovinom. Za RK "Partizan" Bjelovar počeo je trenirati već s 13 godina 1955. godine. Igrao je na poziciji srednjeg vanjskog. Njegov brat Zvonko Jandroković također je bio uspješan rukometaš istoga kluba na poziciji vratara. Zvonko je otac političara i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, koji se također bavio rukometom[1] i igrao za hrvatsku omladinsku reprezentaciju na poziciji srednjeg vanjskog[2].

U razdoblju od 1967. do 1972. Željko Jandroković osvojio je s klubom pet naslova prvaka Jugoslavije. Najveće dostignuće bilo je osvajanje Europskog kupa prvaka 1972. godine nakon pobjede protiv Gummersbacha u Dortmundu pred njihovom domaćom publikom.[3] Željko Jandroković je usprkos bolovima u nozi tada postigao 2 zgoditka.[4] Slijedeće godine izgubili su u finalu Europskog kupa prvaka.

Za rukometnu reprezentaciju Jugoslavije prvi put je nastupio protiv reprezentacije Mađarske u Budimpešti 24. rujna 1961. godine. U dresu reprezentacije nastupio je pet puta i postigao osam zgoditaka.

Poslije rukometne karijere bavio se ugostiteljstvom. U Bjelovaru je bio vlasnik caffe bara "19:14" (rezultat finalne utakmice kada je s RK "Partizanom" Bjelovar postao klupski prvak Europe) i noćnog kluba "7" (broj na dresu za vrijeme karijere).

Naslikan je na muralu na zidu kraj Dvorane europskih prvaka u Bjelovaru, zajedno s ostalim kolegama rukometašima koji su postali europski klupski prvaci 1972. godine.

Izvori

Sadržaj