Đuro Pavić (u mađarskim izvorima: Pávics György[1]) (Salanta, 1940.) je hrvatski pjesnik iz Mađarske. Pisao je pjesme.
Po struci je bio prosvjetni radnik. Za hrvatsku je zajednicu u Mađarskoj značajan jer se u teškim uvjetima borio protiv asimilacijske politike komunističke vlasti u Mađarskoj.
Djela je pisao u razdoblju od 1969. do 1977.. Po stilskom razdoblju ga se svrstava u "etapu novih strujanja", a pjesme su mu "na granici tradicionalnog pjevanja i suvremenog lirskog iskaza" [2].
Nakon što je objavio svoju zbirku Dosta/Elég, povukao se iz javnog života.
Djela
- Dosta/Elég, Pečuh, 1990.
- Szupertigris (prevoditelj)[3]
Neke pjesme su mu ušle u antologiju hrvatske poezije u Mađarskoj 1945.-2000. urednika Stjepana Blažetina Rasuto biserje.
Svojim djelima je ušao u antologiju Pjesništvo Hrvata u Mađarskoj = Poemaro de kroatoj en Hungario, urednika Đure Vidmarovića, Marije Belošević i Mije Karagića[4].
Izvori
- Hrvatska književnost u Mađarskoj
- Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, 2008., str. 131
- ↑ (mađ.) KISEBBSÉGEK BARANYÁBAN
- ↑ *Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj, 2008., str. 131
- ↑ Hravsko kazalište u Pečuhu
- ↑ Hrvatska matica iseljenika Predstavljanje knjiga HES-a i uručenje Nagrade HMI Silvije Strahimir Kranjčević, 14. i 15. studenoga 2008.
Nedovršeni članak Đuro Pavić koji govori o hrvatskom književniku iz Mađarske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.