Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Češnjača

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Češnjača
Pelobates fuscus fuscus
Pelobates fuscus fuscus
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Amphibia
Red: Anura
Podred: Mesobatrachia
Porodica: Pelobatidae
Rod: Pelobates
Vrsta: P. fuscus
Dvojno ime
Pelobates fuscus
(Laurenti, 1768.)
Podvrste
P. fuscus fuscus
P. fuscus insubricus
Sinonimi
*Bombinator fuscus Fitzinger, 1826.
  • Bufo fuscus Laurenti, 1768.
  • Pelobates fuscus fuscus Mertens, 1923.
  • Pelobates fuscus insubricus Crochet i Dubois, 2004.
  • Pelobates fuscus insubricus Mertens, 1923.
  • Pelobates fuscus var. lividus Koch, 1872.
  • Pelobates fuscus var. orientalis Severtsov, 1913.
  • Pelobates fuscus vespertinus Crochet i Dubois, 2004.
  • Pelobates fuscus Wagler, 1830.
  • Pelobates praefuscus Khosatzky, 1985.

Češnjarka[1], često i češnjača (lat. Pelobates fuscus) je vrsta žabe iz porodice češnjača (Pelobatidae).

Rasprostranjenost i stanište

Živi u području srednje i srednjoistočne Europe te zapadnog ruba središnje Azije. Kopnena je vrsta, a u blizini vode može se vidjeti samo tijekom sezone parenja. Živi uglavnom u nizinskim i brdskim predjelima, u kojima odabire otvorenija staništa, na nadmorskoj visini do 675 metara.

Naseljava široki spektar staništa, uključujući četinarske, listopadne i mješovite šume, stepe, livade, poljane i parkove. Šumske češnjače više vole otvorena mjesta. Na bezvodnim podurčjima nalaze se u pijesku. Na ovakvim mjestima žabe uglavnom žive u blizini vode. Izbegavajući kompaktnu i kamenitu podlogu, njiezina uobičajena staništa imaju meku i rastresitu zemlju.

Opis

To je omanja bezrepa životinja zdepasta tijela, duljine 6.5 cm kod mužjaka i 8 cm kod ženki. Boja varira; leđna strana je siva, svjetlosmeđa ili žućkasta, s tamnim mrljama crvenkastog vrha, a trbušna strana svjetla ili žutosiva bez mrlja ili sa rijetkim sivim točkama. Područje na glavi između očiju je manje ili više izraženo. Ima velike oči s okomitim zjenicama. Mužjaci nemaju vokalnu vrećicu.

Koža je s gornje strane svijetle boje s tamnim mrljama. Bokovi, a ponekad i leđa posuti su narančastim pjegama. Stražnje noge su relativno kratke i na njima se nalaze rožnata zadebljanja kojima se ukapaju u zemlju. Plivajuće kožice su dosta dobro razvijene.

Podvrste

Zasad su prepoznate dvije podvrste žabe češnjače: Pelobates fuscus fuscus (živi u središnjoj Europi) i Pelobates fuscus insubricus (živi u sjevernoj Italiji). Ne postoje psihičke ili bihevioralne karakteristike među kojima se razlikuju ove dvije podvrste. Podvrsta P. fuscus insubricus morfološki je gotovo ista. Jedina uočljiva razlika je u svjetlijoj boji tijela, a ponekad većem broju crvenih točaka (posebno kod ženki). Glava je neznatno veća i istaknutija.

Ponašanje

Danju se zakopava u zemlju, a na površinu izlazi noću, posebno kada je vlažno. Kožne žlijezde u situaciji opasnosti izlučuju obrambenu tekućinu koja miriše na češnjak. Zbog toga je i nazivamo češnjača.

Razmnožavanje i životni vijek

Razdoblje parenja je u proljeće i dosta dugo traje. Mužjaci glasanjem privlače ženke, koje zatim obuhvaćaju oko bokova prednjim nogama. Ženka polaže jaja, a mužjak ih pritom oplođuje. Ukupno ona položi do 3000 jaja. Tamna jaja su u debelim vrpcama omotanim oko vodene vegetacije. Ličinke su vrlo veliki punoglavci zlatnog mrljastog trbuha i uočljivih očiju, narastu do 10 cm dužine s repom. Za preobrazbu u odrasle životinje potrebno im je 3 do 5 mjeseci, a mnogi prezime u vodi. Spolnu zrelost dostižu za godinu dana. Ove žabe mogu doživjeti životni vijek najčešće dug 10 godina.

Ishrana i prirodni neprijatelji

Ličinke su biljojedne, te se hrane algama i vodenim biljem, ali uzimaju i mikroskopske životinje. Mladi i odrasli jedu puževe, mrave, kornjaše, gujavice, stonoge, gusjenice, ličinke muha. Ličinke su hrana ličinkama vodenih kukaca, vodenim kukcima, vodenjacima, gmazovima, pticama i malim sisavcima. Mladi i odrasli služe kao hrana raznim beskralježnjacima i kralježnjacima.

Izvori

  1. Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000. ISBN 953-6036-32-0