Ćandrakīrti (600–c. 650), (Devanagari: चन्द्रकीर्ति; tib. Dawa Drakpa), bio je nadstojnik, ili opat, monasterijskog sveučilišta Nalanda i Nagarđunin učenik i tumač njegovih djela. Budistički učenjak Ćandrakirti najslavniji je pripadnik budističke škole čije sljedbenike Tibećani nazivaju Madjamika-Prasangikama.
Ćandrakirti je branio Budapalitu od Bavavivekine dosljedne i snažne kritike oslonjene na autonomni silogizam. Posljedica Ćandrakirtijeva tumačenja Nagarđunina nazora bila je nastanak nove madjamičke škole znane kao Prasangike ("Konsekvencijalisti"). Među Ćandrakirtijeva djela ubrajaju se Prasannapada—sanskritski izraz koji znači "Jasne riječi"—vrlo cijenjeno tumačenje Nagarđunine Mulamadhyamakakarike i Madhyamakavatara (njegov dodatak Nagarđuninu tekstu) i njegovo samotumačenje. Madhyamakavatara se koristi kao glavni udžbenik u većini tibetskih monasterijskih sveučilišta za proučavanje 'Praznine' i filozofije koju zastupa škola Madjamaka.
Raspravom Madhyamakavatara (Uvod u Srednji put) Ćandrakirti ustanovljuje madjamički sustav mišljenja pobijajući načela raznih budističkih i nebudističkih filozofija. Tijekom tih pobijanja, on kritizira školu Ćitamatra (Yogacara), idealističku školu budizma.
Vidi još
Literatura
- Kelsang Gyatso. Ocean nektra: Mudrost i suosjećanje u mahajanskom budizmu. Budistički centar Kailash, Tharpa Hrvatska, Split, 2005. (Cjelovit prijevod Ćandrakirtijeve rasprave Madhyamakavatara, s tumačenjem, skripta.)