Josip Tabak
| Josip Tabak | |
| Josip Tabak Josip Tabak | |
| Rođenje | 1. ožujka 1912. |
|---|---|
| Smrt | 5. srpnja 2007. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | prevoditelj, pisac, esejist |
| Portal o životopisima | |
Josip Tabak (Sarajevo, 1. ožujka 1912. - Zagreb, 5. srpnja 2007.), hrvatski prevoditelj, pisac, esejist, novinar i književni kritičar, znalac preko dvadeset jezika.
Životopis
Pučku školu i gimnaziju završio je u rodnom Sarajevu, gdje mu je profesor bio poliglot Rikard Kuzmić, koji mu je usadio ljubav prema jezicima i književnosti. Zatim je otišao u Prag, Pariz, Madrid i Zagreb studirati novinarstvo, romanistiku i germanistiku. Nakon školovanja od 1934. do 1941. radi kao novinar i prevoditelj. Tijekom 1942. dnevničar je (prevoditelj i stenograf) u Novinskom odsjeku Ministarstva vanjskih poslova NDH. Od 1943. do 1945. bio je profesionalni prevoditelj u Novinskom odsjeku Ministarstva vanjskih poslova NDH u Zagrebu. Prevodi članke iz švedskih, španjolskih i portugalskih novina. Uhićen je 1943. i kratko zatočen. Ljeti 1945. bježi u Trst, ali se zbog nedostatka novca ubrzo vraća i živi od anonimna prevođenja. Ponovo je uhićen i pritvoren kao suradnik britanske obavještajne službe, ali je u nedostatku dokaza pušten. Prilazi Radić-Košutićevu krilu HSS-a i surađuje u njihovu tjedniku Narodni glas do studenoga 1945., kada je Ozna zatvorila sve urednike i suradnike. Na temelju autorstva triju članaka vojni sud ga osuđuje zbog "neprijateljske propagande protiv društvenoga uređenja" na tri godine zatvora. Robiju izdržava kao politički zatvorenik u Zagrebu i Staroj Gradiški. Nakon dvije godine pomilovan je kao pomagač NOP-a. Po izlasku iz zatvora kao bivši robijaš ne uspijeva dobiti posao u struci te se zapošljava kao tovarni radnik u građevinskom poduzeću Tehnici u Zagrebu. Tek 1950. godine uspijeva zaposliti u struci, radeći kao lektor i pomoćni urednik u nakladi Novo pokoljenje (poslije Mladost) u Zagrebu, gdje je ostao do 1956. Od 1957. radi kao samostalan prevoditelj i lektor, u mirovinu odlazi 1980., ali se i dalje nastavlja baviti prevodilačkim radom. Od 1976. do 1980. godine bio je predsjednik Hrvatskog centra PEN kluba. Potkraj života odlazi u starački dom u Novom Zagrebu, u kojemu do smrti boravi sa suprugom Blagom Aviani, sociologinjom.
Stvaralaštvo
Kao stručnjak za književno prevođenje kojime se bavi od pedesetih godina dvadesetog stoljeća, Tabak je obogatio hrvatsku kuturu prevevši ili redigirajući preko osamdeset vrijednih proznih, klasičnih i modernih djela s niza germanskih i romanskih jezika (Melvilleov Moby Dick, Daudetova Pisma iz mog mlina, De Amicisovo Srce, Andersenove Priče i bajke, djela Francea, Perraulta i Londona), kao i djela iz portugalske, nizozemske, flamanske, norveške i brazilske književnosti, koja je Tabak velikim dijelom samostalno otkrivao.
Možda najpoznatiji po radu na Cervantesovu Don Quijoteu, djelu koje je na hrvatski preveo Iso Velikanović, a Tabak desetljećima redigirao kako bi ga doveo do savršenstva - danas se Tabakov Don Quijote smatra jednim od najboljih prijevoda na hrvatski uopće.
Također značajan prevoditeljski i urednički doprinos dao je na izdanju Biblije iz 1968. godine, radeći prema hebrejskom originalu.
Tabak je, ne samo zbog svog velikog opusa, nego i zbog predanog rada na leksičkom i sintaktičkom bogatstvu hrvatskog jezika, uspostavio visoki standard generacijama književnih prevoditelja. Mnogi njegovi prijevodi imaju književni dignitet ravan izvorniku, jer je Tabak jezičnom kreativnošću uspio prenijeti podjednako starinske, patinirane i stilizirane govore, a posebice mitske i arhetipske situacije. Osim što je preveo preko osamdeset djela klasične i svuremene književnosti, kao redaktor, lektor i nerijetko kao nepotpisani suprevoditelj surađivao je na još oko tri stotine knjiga. Sve svoje prijevode obavljao je ručno.
Nagrade
- 2000. Međunarodno priznanje IBBY Honour List za prijevod Andersenove Snježne kraljice
- 2004. Nagrada ”Iso Velikanović” za životno djelo
- 2004. "Nagrada Vladimir Nazor" za životno djelo
- 2005. Odlikovanje reda viteza Katoličke kraljice Isabele, španjolsko odlikovanje za zasluge na području hispanistike i prevođenja sa španjolskog jezika
- Povodom 60. godišnjice osnutka, a u čast stote godišnjice rođenja svog uglednog člana Društvo hrvatskih književnih prevodilaca dodijelilo je Nagradi DHKP-a ime "Josip Tabak".
Izbor iz bibliografije prijevoda
sa švedskoga
- Astrid Lindgren, Razmo u skitnji, Zagreb, 1976.
- Ivar Lo-Johansson, Samo mati, Zagreb, 1961.
- Gustaf Helsterm, Gajtanar Lakholm i njegova ideja, Sarajevo, 1958.
s norveškoga
- Alexandar L. Kielland, Garman & Worse, Zagreb, 1985.
- Johan Falkberget, Između života i smrti, Zagreb, Stvarnost, 1969.
- Trygve Gulbranssen, Nema puta naokolo, Zagreb, 1959.
- Trygve Gulbranssen, I vječno pjevaju šume, Zagreb, 1959.
- Trygve Gulbranssen, Vjetar s planine, Zagreb, 1959.
s nizozemskoga
- A. Rutgers van der Loeff-Basenau, Lavine bjesne, Zagreb, 1987.
s flamanskoga
- Hendrik Conscience, Lav od Flandrije, Zagreb, 1975.
s njemačkoga
- Adelbert von Chamisso, Čudnovata pripovijest Petra Schlemihla, Zagreb, 1987.
s engleskoga
- Jack London, Zov divljine, Zagreb, 1951.
- Jack London, Jerry otočanin, Zagreb, 1986.
- D. H. Lawrence, Ljubavnik Lady Chatterley, Zagreb, 2004.
- Herman Melville, Moby Dick ili Bijeli kit, Zagreb, 1999. (sa Zlatkom Gorjanom)
s talijanskoga
- Edmondo De Amicis, Srce, Zagreb, 1993.
s portugalskoga
- Manuel Antonio de Almeida, Uspomene milicijskog narednika, Zagreb, 1962.
- Mario Graciotti, Čovjek višebrojnik, Zagreb, 1972.
- Aluizio Azevedo, Dvorište, Zagreb, Zora, 1959.
- Aluizio Azevedo, Ljubav u Riju, Zagreb, Zora, 1973., 1984., 1990.
sa španjolskoga
- Francisco Gomez de Quevedo, Životopis lupeža, Zagreb, 1982.
- Juan Valera, Juanita la Larga, Zagreb, 1958.
s francuskoga
- Alphonse Daudet, Pisma iz mog mlina, Zagreb, 1996.
- Anatole France, Krivnja akademika Sylvestra Bonnarda, Zagreb, 2003.
Izvori
- www.knjiga.hr
- www.vecernji.hr
- kenny2.globalnet.hr
- [1]
- Nataša Bašić: U spomen, Jezik, god. 55, br. 1, Veljača 2008.