Sjeverni Pajuti

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži
Numaga (1830-1871), Ratni poglavica Pajuta, poznat i kao Young Winnemucca. Rodio se 1830. blizu jezera Pyramid Lake u Nevadi
Sarah Winnemucca, udana Sarah Winnemucca Hopkins ((ca. 1841–1891)- kćerka poglavice Winnemucca i indijanska spisateljica, napisala je knjigu 'Life Among the Piutes: Their Wrongs and Claims' .

Sjeverni Pajuti (Northern Paiutes, Mono-Paviotso), zbirno ime raznim plemenskim skupinama i bandama šošonskih Indijanaca rasipanih po velikim prostranstvima današnjih država Nevada, Kalifornija i Oregon. Jezično Sjeverni Pajuti pripadaju zapadnonumičkoj (Western Numic) skupini šošonskih jezika zajedno sa govorima Indijanaca Western Mono, Eastern Mono, Bannock i Owens Valley Paiute.

Ime

Sam naziv Paiute čije se ime najčešće prevodi kao "water Ute", označava dvije nesrodne šošonske zajednice od kojih su Sjeverni srodni Bannock Indijancima, koji su mnogo ratoborniji od svojih Južnih imenjaka ili pravih Pajuta srodnika Jutima. Namziv Mono-Paviotso ime je za njih koje je usvojio "Handbook of American Indians" (Hodge, 1907, 1910), nastalom prema skračenim nazivima 'Monachi' , imena kojim su im dali Yokuti i 'Monozi' od Maidu Indijanaca, te po plemenskoj grupi Paviotso, dijela Sjevernih Pajuta naseljenih u Nevadi. Naziv Paviotso domorodački je termin koji Powell (1891) daje nevadskoj skupini Sjevernih Pajuta, ponekad se koristi za sve Sjeverne Pajute. Indijanci Chukchansi nazivaju ih 'Nutaa' , 'one istočno' ili 'oni uzvodno'. Naziv Snake ili Zmijski Indijanci koristi se za grupu naseljenu u Oregonu.

Plemena i bande

U domorodačkoj Americi Sjeverni Pajuti imali su 77 skupina u Kaliforniji, 33 u Nevadi i 13 u Oregonu. Ova velika jezična skupina obuhvaća Indijance Mono iz jugoistočne Kalifornije, Paviotso iz zapadne Nevadi, i "Snakes" i Saidyuka Indijance iz istočnog Oregona. Skupina Western Mono, prema Kroeberu, obuhvaća plemena: Balwisha, Holkoma, Northfork Mono, Posgisa ili Poshgisha, Waksachi i Wobonuch. Narod iz doline Deep Springs Valley zvao je svoju dolinu Patosabaya, a sami sebe Patosabaya nünemua. Narod u dolini Fish Lake Valley, sjeverno od Deep Springs Valleya, nije imao konstituiranu ujedinjenu bandu, nego su živjeli u više sela: Ozanwin, Pau'uva, Sohodühatü, Suhuyoi, Tuna'va, Tü'nava, Watühad i Yogamatü.

Popis lokalnih grupa (uglavnom prema Swantonu, porijeklom su iz različitih izvora):

Hodgeov popis: Agaivanuna, Genega's band, Hadsapoke's band, Holkoma, Hoonebooey, Intimbich, Itsaatiaga, Kaidatoiabie, Kaivanungavidukw, Koeats, Kokoheba, Kosipatuwiwagaiyu, Kotsava, Koyuhow, Kuhpattikutteh, Kuyuidika, Laidukatuwiwait, Lohim, Loko, Nahaego, Nim, Nogaie, Odukeo's band, Olanche, Oualuck's band, Pagantso, Pagwiho, Pamitoy, Pavuwiwuyuai, Petenegowat, Petodseka, Piattuiabbe, Poatsituhtikuteh, Poskesa, San Joaquins' band, Sawagativa, Shobarboobeer, Sunananahogwa, Temoksee, Togwingani, Tohaktivi, Toiwait, Tonawitsowa, Tonoyiet's band, Toquimas, To Repe's band, Tosarke's band, Tsapakah, Tubianwapu, Tupustikutteh, Tuziyammos, Wahi's band, Wahtatkin, Walpapi, Warartika, Watsequeorda's band, Winnemucca's band, Waksachi, Yahuskin i Yammostuwiwagaiya

Sela

Sjeverni Pajuti po prirodi sakupljači, poglavito nisu imali stalnih naselja, nego privremena, koja su se satojala od vjetrobrana napravljenih od granja. Gifford (1932) navodi za Northfork Mono Indijance uz 83 ribarska logorišta i sljedeće logore ili kampove: Apasoraropa, Apayiwe, Asiahanyu, Bakononohoi, Dipichugu, Dipichyu, Ebehiwe, Homenadobema, Homohomineu, Howaka, Kodiva, Konahinau, Kotuunu, Kunugipü, Monolu, Moyopaso, Muchupiwe, Musawati, Nakamayuwe, Napasiat, Noboihawe, Nosidop, Ohinobi, O'oneu, Oyonagatü, Pahabitima, Pakasanina, Papavagohira, Pasawapü, Pasiaputka, Pausoleu, Payauta, Pekeneu, Pimishineu, Poniaminau, Poniwinyu, Ponowee, Saganiu, Saiipü, Saksakadiu, Sanita, Sigineu, Sihuguwe, Sikinobi, Sipineu, Siügatü, Soyakanim, Sukuunu, Supanaminau, Takapiwe, Takatiu, Tasineu, Tiwokiiwe, Topochinatü, Tübipakwina, Tükweninewe, Tumuyuyu, Tüpipasagüwe, Waapüwee, Wadakhanau, Wegigoyo, Wiakwü, Wokoiinaha, Wokosolna, Yatsayau, Yauwatinyu, Yauyau.

Tek od Indijanaca Owens Valley Paiute na istoku Kalifornije Steward navodi "districts"-e, političke jedinice sa lovačkim pravima i pravima na sakupljanje sjemenki koji se satoje od brojnih sela, to su:

  • Kwina patü, u dolini Round Valley.
  • Panatü, na teritoriju Black Rock, pa na jug do Taboose Creeka.
  • Pitana patü, sjeverno od vulkanske visoravni i Norton Creeka u Sierri.
  • Tovowahamatü,sa središtwem u Big Pine, na jug do Big Pine Creeka u planinama, ali sa ribarskim pravima i pravima sakupljanja sjemenja duž rijeke Owens River gotovo do Fish Springsa.
  • Tunuhu witü, nepoznatih granica.
  • Utü'ütü witü, od vručih izvora (danas Keough's), južno do Shannon Creeka.

Povijest

Pajuti u kontakt sa Europljanima dolaze tek dvadesetih i kasnijih godina 19. stoljeća. Jedediah Smith ih moguće posjećuje 1825., ili još ranije neki stari traper koji je bio poznat kao Old Greenwood. Sljedeće 1826. godine Peter Skene Ogden dolazi među oregonske Pajute, ali od svih najranije, ekspedicija Lewisa i Clarka sredinom prvih godina 19. stoljeća spominje Indijance Shobarboobeer u blizini Columbije, kraju nastanjenim Shahaptian plemenima. Za ove Shobarboobeere on kaže da su Šošoni i da ovamo dolaze zbog ribolova. Iz sjeveroistočnog Oregona razne pajutske skupine potisnuli su prema jugu Shahaptian i Cayuse Indijanci, pa su se do danas zadržali na jugoistoku Oregona gdje još u okrugu Harney obitavaju potomci Wadatika Pajuta. Sjeverni Pajuti imali su cijeli niz konflikata sa bijelcima a godine 1833. sukobljavaju se traperom Joseph Reddeford Walkerom,(1798-1872) i njegovim ljudima, koji iste godine otkrivaju i Yosemite Valley, što će poslije biti proglašen nacionalnim parkom. Godine 1866. osniva se za njih rezervat na rijeci Truckee. Od nekadašnjih 8,000 (1700), broj im je 2000 narastao na 13,250. Poznatiji pripadnici Sjevernih Pajuta bili su Wodziwob, osnivač religije Ghost Dance ili Plesa duhova, kojeg je on prvi puta uveo 1869. Wodziwob je umro oko 1872. ali se između 1871. i 1873. ples duhova poput požara raširio među kalifornijskim i oregonskim plemenima. Ples duhova će ponovno uvesti Wovoka (c. 1856–1932) koji se često puta neopravdano navodi kao njegov osnivatelj, i čiji je otac, Tavibo, asistirao Wodziwobu.

Etnografija

Sjeverni Pajuti zauzimaju zapadni dio Velikog slanog bazena a njihove skupine su polunomadski i nomadski, lovci i sakupljači, te nalik Zapadnim Šošonima. Temeljna ekonomska i sociopolitička jedinica je nuklearna obitelj, ali su većinom organizirani po proširenim obiteljima ili mikrobandama. Banda je najmanje komplicirana politička organizacija, ona je bez centraliziranog političkog sustava i sastoji se od politički autonomnih proširenih obitelji. Kod Sjevernih Pajuta u pre-kontaktno doba svaka ova banda imala je specifični teritorij čije se središte nalazi uglavnom na nekom jezeru ili drugom izvoru vode koje ih može snabdijevati ribom i vodenim pticama. Zečevi i pustinjska vitoroga antilopa (Antilocapra americana) lovili su se kolektivnim lovom, u kojima su često puta uključene i susjedne bande. Piñon, je veoma važan izvor prehrane koji se sakupljao u jesen i čuvao za krizne zimske periode. Isto tako važnu ulogu u ovom oskudnom kraju imale su i sjemenke raznog bilja i korijenje. Većina ovih bandi lutalo je sa mjesta na mjesto i neprekidnim potragama za hranom, a prema ovim glavnim izvorima hrane dobivali su i imena. U području jezera Pyramid bili su Cui Ui Ticutta ili "Cui-ui eaters", u području Lovelocka Koop Ticutta ili "ground-squirrel" eaters i kod Carson Sinka Toi Ticutta ili "tule eaters". Ovo vrijedi i za njihove rođake Bannocke čije bande poznajemo kao Kutsshundika (Kučundika), Waradika ili 'jedaći zobena sjemenja' i drugi. Sa drugim susjednim šošonskim skupinama Sjeverni Pajuti bili su uglavnom u dobrim odnosima.

Sjeverni Pajuti danas

Danas Sjeverni Pajuti u Kaliforniji žive po rezervatima Big Pine, Big Sandy Rancheria, Bishop, Bridgeport Colony, Cedarville Rancheria, Cold Springs, Fort Bidwell North Fork Rancheria, Susanville Rancheria i Xl Ranch. U Nevadi žive na reezrvatima: Duck Valley, Fallon Colony and Reservation, Fort Mcdermitt, Pyramid Lake, Reno-Sparks Colony, Walker River, Winnemucca i Yerington Colony and Reservation. U Oregonu na dva rezervata: Burns Paiute i Warm Springs.

Literatura

  • Steward, Julian H., and Erminie Wheeler-Voegelin. The Northern Paiute Indians. Paiute Indians, 3. New York: Garland, 1974. American Indian Ethnohistory: California and Basin-Plateau Indians.
  • Steward, Julian H. Basin-Plateau Aboriginal Sociopolitical Groups. Salt Lake City, Utah: University of Utah Press, 1970. Reprint of: Washington, D.C.: Government Printing Office, 1938. (Bureau of American Ethnology Bulletin, 120).
  • Underhill, Ruth Murray. The Northern Paiute Indians of California and Nevada, ill. V. Herrera. Sherman Pamphlets, no. 1. New York: AMS Press, 1980. Reprint of: Washington, D.C.: Education Division, U.S. Office of Indian Affairs, 1941.
  • Wheat, Margaret M. Survival Arts of the Primitive Paiutes. Reno, Nev.: University of Nevada Press, 1967.
  • Wheeler, Sessions S. Paiute. Reno, Nev.: University of Nevada Press, 1986. A novel. Reprint of: Caldwell, Idaho: Caxton Printers, 1965.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Sjeverni_Pajuti&oldid=482791"