Pete Rademacher

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pete Rademacher

Osobni podatci
Pravo ime i prezime Thomas Peter Rademacher
Nadimak Pete
Težinska kategorija teška
Državljanstvo američko
Nadnevak rođenja 20. studenog 1928.
Mjesto rođenja Tieton, Washington, SAD
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 23
Pobjeda 15
Poraza 7
Neriješenih 1
Nagrade i dostignuća
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Olimpijske igre
zlato Melbourne 1956. teška

Thomas Peter Rademacher, poznatiji kao Pete Rademacher (Tieton, Washington, SAD, 20. studenog 1928.) je bivši američki boksač u teškoj kategoriji. Natjecao se u amaterskom a potom u profesionalnom boksu dok je na Olimpijadi u Melbourneu 1956. postao olimpijski pobjednik u svojoj kategoriji. U olimpijskom finalu je za svega dvije i pol minute nokautirao sovjetskog protivnika Leva Muhina.[1] Sam nokaut bio je sam po sebi impresivan jer je Muhin dotad bio neporažen u stotinu borbi.[1]

Karijera

Pete Rademacher se počeo baviti boksom kao svojevrsnim oblikom rehabilitacije tijekom oporavka od reumatske groznice koju je imao kad je pohađao vojnu školu.[2] Ubrzo se pokazao odličnim te je osvojio nekoliko Zlatnih rukavica (Golden Gloves) u Seattleu.[3] Ti uspjesi su mu onemogućili da se natječe na boksačkom NCAA prvenstvu tijekom studija na Sveučilištu Washington State. Zbog toga se dvije godine bavio američkim nogometom i bejzbolom.

Iako je zbog slomljene ruke propustio nacionalne kvalifikacije za Olimpijadu u Helsinkiju, Rademacher se nastavio baviti amaterskim boksom te je na Olimpijadi u Melbourneu 1956. osvojio zlato u teškoj kategoriji. Do samoga vrha stigao je s tri uzastopna nokauta svojih protivnika što je istinski rekord u olimpijskom boksu. Zbog toga mu je dodijeljena čast nošenja američke zastave prilikom svečane ceremonije zatvaranja Olimpijskih igara.[3]

Nakon uspjeha u amaterskom, Rademacher je prešao u profesionalni boks s ciljem da postane svjetski prvak u teškoj kategoriji. To mu je omogućeno već u debiju protiv Afroamerikanca Floyda Pattersona. Ipak, Patterson se pokazao boljim te je nokautirao svojeg protivnika u šestoj rundi. Rademacher je izgubio i sljedeću borbu protiv Zore Folleyja[3] ali je nakon toga uslijedio niz od šest pobjeda. Zanimljivo je da mu je meč s Ralphom Schneiderom sudio veliki Rocky Marciano.

Među svojim pobjedama, Rademacher je uvrstio i onu protiv kanadskog Hrvata Georgea Chuvala u meču koji je trajao deset rundi.[4]

Posljednju borbu imao je 1962. godine protiv Boba Olsona nakon čega se sportski umirovio.[3] Ukupno gledajući, njegova karijera u profesionalnom boksu je neznatna u usporedbi s uspjesima u amaterskom boksu gdje je osvajao regionalne, vojne i nacionalne naslove[1] a kao krunu karijere i olimpijsko zlato. Tu je i skor od 72:7.[1]

Nakon sportskog umirovljenja, Rademacher je započeo uspješnu poslovnu karijeru kao prodavač te je patentirao nekoliko inovacija. Bio je predsjednik u nekoliko tvrtki, uključujući i Kiefer-McNeil čiji je jedan od vlasnika bio olimpijski plivač Adolph Kiefer. Također, radio je i kao instruktor pucanja, boksački promotor i sudac te ima i zakladu koja se bori protiv raka.[1]

Mečevi u profesionalnom boksu

Rezultat Omjer Protivnik Razlog Runda Datum Mjesto održavanja Bilješka
Pobjeda 15-1-4 Bobo Olson NO 10 3. travnja 1962. Honolulu, SAD
Poraz 14-1-7 Karl Mildenberger bokovi 10 20. siječnja 1962. Dortmund, Njemačka
Pobjeda 14-1-6 Buddy Turman tehnički nokaut 9 30. studenog 1961. Dallas, SAD
Poraz 13-1-6 Archie Moore tehnički nokaut 6 23. listopada 1961. Baltimore, SAD
Poraz 13-1-5 George Logan nokaut 2 17. kolovoza 1961. Boise, SAD
Poraz 13-1-4 Doug Jones nokaut 5 29. travnja 1961. New York, SAD
Pobjeda 13-1-3 Dan Vanderford nokaut 1 14. travnja 1961. Gastonia, SAD
Pobjeda 12-1-3 Harvey Taylor nokaut 1 22. veljače 1961. Yakima, SAD
Pobjeda 11-1-3 Donnie Fleeman NO 10 23. siječnja 1961. Seattle, SAD
Pobjeda 10-1-3 Willi Besmanoff NO 10 13. prosinca 1960. Cleveland, SAD
Pobjeda 9-1-3 Kirk Barrow PO 10 8. prosinca 1960. Spokane, SAD
Pobjeda 8-1-3 George Chuvalo NO 10 19. srpnja 1960. Toronto, Kanada
Pobjeda 7-1-3 LaMar Clark tehnički nokaut 10 29. lipnja 1960. Salt Lake City, SAD
Poraz 6-1-3 Brian London nokaut 7 26. travnja 1960. London, UK
Neriješeno 6-1-2 Ulli Ritter bodovi 10 8. travnja 1960. Berlin, Njemačka
Pobjeda 6-0-2 Ulli Nitzschke nokaut 7 6. veljače 1960. Frankfurt, Njemačka
Pobjeda 5-0-2 Johnny York bodovi 8 9. prosinca 1959. Cleveland, SAD
Pobjeda 4-0-2 Buddy Keener nokaut 1 12. studenog 1959. Columbus, SAD
Pobjeda 3-0-2 Calvin Butler NO 10 29. rujna 1959. Miami, SAD
Pobjeda 2-0-2 Ralph Schneider tehnički nokaut 3 17. rujna 1959. Greenville, SAD
Pobjeda 1-0-2 Eldridg Thompson tehnički nokaut 5 13. kolovoza 1959. Columbus, SAD
Poraz 0-0-2 Zora Folley nokaut 4 25. srpnja 1958. Los Angeles, SAD
Poraz 0-0-1 Floyd Patterson nokaut 6 22. kolovoza 1957. Seattle, SAD Borba za naslov svjetskog prvaka.
  • NO, nepoznata, anonimna odluka sudaca (UD, unanimous decision)
  • PO, podijeljena odluka sudaca (SD, split decision)

Izvori

Vanjske poveznice