Moravski jezik
Moravski jezik moravščina | |
| Države govorenja: |
Češka (Moravska) |
| Regije govorenja: |
Europa |
| Broj govornika: | 108 000[1] |
| Rang: | |
| Razredba: | indoeuropski
|
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | |
| ISO 639-2: | |
| ISO 639-3: | [[iso639-3:|]] |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika | |
Moravski jezik (moravščina, češki moravština, moravský jazyk) je osporavan jezik, kojim govori stanovništvo u Moravskoj. U Češkoj službeno različna narječja češtine govore, s druge strane mnogi Moravci tvrde, da imaju poseban jezik.
Samo u 19. stoljeću su kvalificirali moravski jezik, da je češko narječje. Stari dokumenti razlikuju Moravace i Čehe, te moravski i češki jezik. Moravci odavno nisu klasificirali u Čehe.
Narječja
U povijesnoj Češkoj već su opustjela narječja, baš u Moravskoj još uvijek su narječja.
Narječja su:
- Hanáčko ili srednje-moravsko narječje (Znojmo, Třebíč, Brno, Olomouc, Přerov, Zábřeh i Šumperk)
- Vlaško ili istočne-moravsko narječje (Břeclav, Hodonín, Kyjov, Uherské, Uherské Hradiště, Zlín, Vsetín). Ovo narječje ima dijalekatski kontinuum prema slovačkomu jeziku.
- Laška narječja također su osporavna, jer nekoji misliju, da je poseban zapadnoslavenski jezik. Govori se u kraju Opave, Ostrave, Frýdeka i Místeka te Frenštáta pod Radhoštěm
- Jugoistočno-moravsko narječje (Dačice, Jihlava, Žďár nad Sázavou) je narječje Češko-moravske vrhovine
Moravska narječja su vrlo različna, baš također imaju različne dijalekte slovenski i hrvatski jezik. Moravski jezik je sačuvao mnoge arhaizme, zašto sličnosti su među moravskog i drugih slavenskih jezika (ruski, hrvatski, prekomurski, slovenski te hrvatska narječja). Ove sličnosti nisu u češtini.
Pitanje moravskog jezika
Slovački intelektualci u 19. stoljeću još su se namjerno zbližili prema Moravcima, jer moravski i slovački jezik su bili vrlo slični. Kasnije je raširio pogled, da Moravci su etnička grupa Čeha i njihov jezik je samo češko narječje. Češki intelektualci su prezirali moravski jezik i nisu bili spremni uzidati moravizma u književnu češtinu.
U Češkoj se je razvio jedan novi jezik, t.i. općna čeština (obcená čeština). Intelektualci predložijo standardizaciju općne češtine. A Moravci ne moraju primiti općne češtine, zašto su nekoji prijedlogi, da u Moravskoj ostanijo kod službenog češkog jezik (spisovná čeština). Ali drugi Moravci želiju službeni moravski književni jezik. Česi su protiv ideje moravskog jezika.
Govornici
1991. godine 1.363.000 ljudi govori, da se klasificira u Moravce, 2001. godine samo 380.474. Međutim svi Moravci ne primijo moravštine za materinski jezik.
Izvori
- ↑ vdb.czso.cz, 62.908 jednojezičnih govornika moravskoga i 45.561 dvojezičnih govornika moravskoga i češkoga jezika, objavljeno 26. ožujka 2011., pristupljeno 26. prosinca 2012.
- BLÁHA, Ondřej. Moravský jazykový separatismus: zdroje, cíle, slovanský kontext. In Studia Moravica. Acta Universitatis Palackianae Olomucensis Facultas Philosophica - Moravica. Olomouc : UP v Olomouci, 2005. ISSN 1801-7061. Svazek III.
- Stich, Alexandr (November 2000). "O spisovné moravštině a jiných „malých“ jazycích". Naše řeč (Ústav pro jazyk český Akademie věd ČR) 83 (5): 260–264. ISSN 0027-8203. http://nase-rec.ujc.cas.cz/archiv.php?art=7595.
- Šrámek, R.: Zur heutigen Situation des Tschechischen. In: Ohnheiser, I. / Kienpointner, M. / Kalb, H.: Sprachen in Europa. Sprachsituation und Sprachpolitik in europäischen Ländern. Innsbruck 1999.
- Vintr, Josef: Das Tschechische. Hauptzüge seiner Sprachstruktur in Gegenwart und Geschichte. München: Sagner 2001.