Američki kermes
Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
| Američki kermes | |
|---|---|
 P. americana | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Caryophyllales |
| Porodica: | Phytolaccaceae |
| Rod: | Phytolacca |
| Vrsta: | P. americana |
| Dvojno ime | |
| Phytolacca americana L. | |
Američki kermes (vinobojka, grozdoboja, murićep, lat. Phytolacca americana), biljna vrsta, uresna otrovna trajnica iz roda vinobojka, porodica kermesovke. Autohtona je u Sjevernoj Americi odakle se raširila po dijelovima Europe (uključujući Hrvatsku), Azije, Afrike i Južne Amerike[1].
Naraste od jednog do tri metra visine, a odlikuje se sa zelenkastim ili blijedoružičastim cvjetovima u grozdastim cvatovima. Njezin tamnocrveni sok plodova rabi se za bojenje prehrambenih proizvoda i vina te u proizvodnji kozmetičkih proizvoda. Može se koristiti i za bojenje svile i vune.
Uz more se uzgaja se i kao ukrasna biljka, ali se u kontinentalnim krajevima širi kao korov.[2]Koristi se i kao ljekovita biljka, a posve mladi proljetni izdanci i listovi su jestivi,uz napomenu da ih treba prokuhati barem 2- 3 puta,te vodu od kuhanja baciti..
Sastav[uredi | uredi kôd]
Korijen sadrži alkaloid fitolakcin ( do 0,16 % ),gorku amorfnu tvar,te eterično ulje ( do 0,08 %).Plodovi,listovi,korijen i sjemenke sadrže saponine,a u listovima ima i do 285 mg% vitamina C.[3]
Uporaba u narodnoj i alternativnoj medicinie[uredi | uredi kôd]
Prena Owenu "Indijanci i rani doseljenici koristili su korijen kao oblog te kao lijek za kožne bolesti i reumatizam."
Krajem 19. stoljeća američki travarski priručnik King's American Dispensatory, opisuje raznoliku primjenu biljke u tamošnjoj narodnoj medicini.[4] Phytolacca ekstrakt je u reklami iz 1890. raklamiran kao sredstvo za mršavljenje.[5]
U alternativnoj medicini biljka se koristi kao dodatak prehrani koji pomaže kod širokog spektra bolesti poput mumsa,artritisa te raznih kožnih problema.
Koristi se i u kineskoj tradicionalnoj medicini.
Biljka ima dugu povijest primjene za liječenje, a tradicionalno se koristi u liječenju bolesti povezanih s ugroženim imunološkim sustavom. Biljka ima zanimljivu kemiju i trenutno se (1995.) ispituje kao potencijalni lijek protiv AIDS-a . Sadrži snažna protuupalna sredstva, antivirusne proteine i tvari koje utječu na staničnu diobu . Ovi spojevi su toksični za mnoge organizme koji uzrokuju bolest, uključujući vodene puževe koji uzrokuju šistosomijazu [238]. Svi su dijelovi biljke toksični, a predoziranje izaziva proljev i povraćanje . Ovaj lijek treba koristiti oprezno i po mogućnosti pod nadzorom kvalificiranog liječnika. Ne smije se propisati trudnicama . Korijen djeluje alterativno, kao anodin, protuupalno, katarzično, kao ekspektorans, hipnotik . Osušeni korijen koristi se kao anodin i protuupalno . Korijen se uzima interno u liječenju autoimunih bolesti (posebno reumatoidnog artritisa), tonzila, zaušnjaka, žlijezde groznice i drugih tegoba koje uključuju otečene žlijezde, kronični katar, bronhitis itd. . Svježi korijen koristi se kao oblog kod modrica, reumatskih bolova itd. Korijen se najbolje skuplja u jesen i može se sušiti za kasniju upotrebu . Plod ima slično, ali blaže djelovanje no korijenje . Sok se koristi u liječenju raka, hemoroida i drhtavice. Oblog napravljen od ploda primjenjuje se na bolne grudi . Čaj od voća koristi se u liječenju reume, dizenterije itd. . Biljka ima neuobičajeno visok udio kalija, a pepeo, koji sadrži preko 45% kaustičnog kalija, korišten je kao lijek za čireve i karcinom . Listovi su katarzični, emetični i ekspektoransni . Iz svježeg korijena proizvodi se homeopatski lijek . Njegovo glavno djelovanje je na grlo, dojke, mišićna tkiva i zglobove .[6]
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Plants of the World online pristupljeno 24. kolovoza 2018
- ↑ Struna
- ↑ Cicin,N.N. Atlas lekarstvenih rastenij SSSR,Moskva 1962.,str.278
- ↑ John King, Harvey Wickes Felter & John Uri Lloyd, 1898, "Entry: Phytolacca," in King's American Dispensatory, Cincinnati : Ohio Valley Co., see [1] and [2], accessed 2 May 2015.
- ↑ The Medical and surgical reporter (69th, July-Dec 1893 ed.). Philadelphia, Pa.: Crissy & Markley, Printers. str. 1561. https://archive.org/stream/medicalsurgical691893phil/medicalsurgical691893phil#page/n1560/mode/1up
- ↑ https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Phytolacca+americana