René Lalique

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
René Jules Lalique
René Lalique
Rođenje 6. travnja 1860.
Smrt 1. svibnja 1945.
Nacionalnost Francuz
Poznat(a) po Staklena umjetnost
Zanimanje dizajner stakla
Supruga Marie-Louise Lambert

Alice Ledru (1870–1909), druga žena

Djeca Marc Lalique
Augustine-Alice Ledru
René-Claude Le Mesnil
Raymond Anère
Georgette-Renée Lalique
Suzanne Lalique-Haviland
Renée Anère
Portal o životopisima

René Jules Lalique (Ay, Marne, 6. travnja 1860.Pariz, 1. svibnja 1945.) bio je francuski dizajner stakla poznat po svojim kreacijama staklene umjetnosti, parfemskih bočica, vaza, nakita, lustera, satova i automobilskih ukrasa.[1][2][3][4]

Život[uredi | uredi kôd]

Lalique je početak života proveo učeći metode dizajna i umjetnosti kojima će se koristiti u svom kasnijem životu. Kada je imao dvije godine, njegova se obitelj preselila u predgrađe Pariza, ali je za ljetne praznike putovala u Ay. Ta putovanja kasnije su utjecala na Laliqueov naturalistički staklorez. Dvije godine nakon očeve smrti Lalique je počeo raditi kao zlatarski pripravnik Louisa Aucoca u Parizu, gdje je i umro 1. svibnja 1945. godine. René Lalique pokopan je na groblju Père-Lachaise. Njegova unuka, Marie Claude-Lalique (r. 1936), bila je staklorezac kao i on. Umrla je 14. travnja 2003. u mjestu Fort Myers na Floridi.

Edukacija[uredi | uredi kôd]

Godine 1872. kao dvanaestogodišnjak upisao je College Turgot gdje počinje crtati i skicirati. Pohađao je večernju školu u École des arts décoratifs. Tamo je radio od 1874. do 1876. te je zatim proveo dvije godine u Crystal Palace School of Art u Sydenham, Londonu. Tijekom tog vremena bio je zlatarski naučnik kod vodećeg Pariškog art nouveau draguljara i zlatara, Louisa Aucoca. Vještine grafičkog dizajna unaprijedio je u Sydenham Art Collegeu te je dalje nastavio razvijati naturalistički pristup umjetnosti.

Art Nouveau dizajner nakita[uredi | uredi kôd]

Po povratku iz Engleske radio je kao slobodni umjetnik, dizajnirajući nakit za francuske draguljare Cartier, Boucheron i druge. Godine 1885. otvorio je svoju radionicu te dizajnirao i izrađivao vlastiti nakit i druge umjetnine od stakla. Do 1890. Lalique je postao poznat kao jedan od najistaknutijih francuskih Art Nouveau dizajnera nakita; stvarao je inovativne primjerke za novu trgovinu Samuela Binga u Parizu, Maison de l'Art Nouveau. Postao je jedan od najpoznatijih u svom području, a njegovo ime postalo je sinonim za kreativnost, ljepotu i kvalitetu.

Staklorezac[uredi | uredi kôd]

Lalique je bio najpoznatiji po svojim kreacijama u staklenoj umjetnosti. Tijekom 1920-ih postao je poznat po svojem radu u stilu Art Deco. Bio je odgovoran za zidove osvijetljena stakla i elegantno obojane staklene stupove koji su ispunjavali blagovaonicu i "grand salon" Normandie te za unutrašnji namještaj, križ, oltarne pregrade, zaleđe oltara i krstionicu crkve Sv. Mateja u Millbrooku u Jerseyu (Lalique's "Glass Church").[5]

Njegova ranija iskustva u Ayu snažno su utjecala na njegov kasniji rad. Kao rezultat, mnogi od njegovih nakita i vaza prikazuju biljke, cvijeće i fluidne linije.

Unikatni i komercijalni radovi Renéa Laliquea nalaze se u kolekcijama u velikom broju javnih muzeja u svijetu, među kojima su Museu Calouste Gulbenkian u Lisabonu, Lalique muzej Hakone u Japanu, Musée Lalique i Musée des Arts Décoratifs u Francuskoj, Schmuckmuseum Pforzheim u Njemačkoj, Victoria and Albert Museum u Londonu, muzej Metropolitan i Corning Museum u državi New York, te Rijksmuseum u Amsterdamu.

Radovi[uredi | uredi kôd]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Warmus, William (2003). The essential René Lalique. New York: Wonderland Press: Harry N. Abrams  ISBN=9780810958364
  2. {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},
  • ]]}},

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • Jane Ashelford, 1980, "Lalique's Glass Church," The Journal of the Decorative Arts Society, Vol. 4, pp. 28–33.
  • Bibliografija[uredi | uredi kôd]

    • Bayer, Patricia & Waller, Mark: The Art of René Lalique, Bloomsbury Publishing Ltd, London 1988 ISBN|0-7475-0182-3
    • Dawes, Nicholas M.: Lalique Glass, Crown Publishers, London 1986 ISBN|978-0-517-55835-5
    • Elliott, Kelley J. René Lalique: Enchanted by Glass, The Corning Museum of Glass, Corning, New York 2014. ISBN|978-0-300-20511-4
    • Weiner, Geoffrey George Unique Lalique Mascots, The Book Guild Ltd., Brighton 2014 ISBN|978-1909-984219

    Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

    Logotip Zajedničkog poslužitelja
    Logotip Zajedničkog poslužitelja
    Na Wikimedijinom Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Lalique René Lalique