Milan Antolković

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži
Milan Antolković
Datoteka:Antolkovic.JPG

Osobni podatci
Rođenje 27. rujna 1915.
Smrt 27. lipnja 2007.
Položaj napadač
vezni igrač
Mlađi uzrasti
1929.1932. NK Maksimir Zagreb
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1932.1933.
1933.1934.
1934.1945.
1945.1948.
HŠK Građanski Zagreb
SK Bata Borovo
HŠK Građanski Zagreb
NK Dinamo Zagreb
Reprezentativna karijera
1937.1939.
1940.
1941.1943.
Jugoslavija
Hrvatska
Hrvatska
8 (1)
1 (0)
9 (3)
Trenerska karijera
1948.1952.
1952.1966.
1963.
1965.1966.



1972.1973.
NK Jedinstvo Zagreb i NK Lokomotiva Zagreb
NK Dinamo Zagreb
NK Zagreb
Jugoslavija "A" reprezentacija
Jugoslavija "B" reprezentacija
Jugoslavija Olimpijska reprezentacija
Alpina–Donauwitz
NK Osijek
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Milan Antolković (Zagreb, 27. rujna 1915. - Zagreb, 27. lipnja 2007.), hrvatski nogometni reprezentativac

Igračka karijera

Klupska karijera

Karijeru započeo 1929., (kao 14–godišnjak) u zagrebačkom NK Maksimiru, potom 1932. nastavlja u zagrebačkom Građanskom s kojim osvaja dva prvenstva države, 1936./37. i 1939./40., zatim prvenstvo NDH 1943. Kao službenik PTT–a jedno je vrijeme boravio u Borovu i nastupao za domaći SK Bata Borovo. Kad se 1934. vratio u Zagreb ponovno je pristupio «purgerima». Odmah od promjene imena Građanskog u NK Dinamo 1945. godine nastavlja igrati za "purgere".

U početku je igrao na mjestu vođe napada, a od 1936. i lijevog veznog. Tada je dosegao vrhunac svoje inače blistave karijere. Kao svestran nogometaš, nastupao je gotovo na svim mjestima u momčadi, a interesantno je da je jednom, 1938. zamijenio vratara Franju Glasera na vratima.

Reprezentativna karijera

U razdoblju od 1937. do 1939. nastupao je 8 puta za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju i postigao 1 pogodak. Prvi put je nastupio 1. kolovoza 1937. u Beogradu protiv Turske (3:1), a zadnji put 15. listopada 1939. u Zagrebu protiv Njemačke (1:5). Nastupio je 1 put i u B–sastavu SFRJ, te 11 puta u dresu gradske reprezentacije Zagreba. Od 1940. do 1943. nastupio je 10 puta za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i postigao tri pogotka.

Trenerska karijera

Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom zvanju. Vježbao je u početku, od 1948. do 1952., zagrebačke klubove NK Jedinstvo i NK Lokomotivu, zatim u 4 navrata NK Dinamo (od 1952. do 1966.), s kojim je osvojio 2 Kupa (1960. i 1963.) te izborio plasman u finale Kupa velesajamskih gradova (1963.). Trenirao je NK Zagreb, zatim austrijski klub Alpina–Donauwitz, a djelovao je kao trener i u Njemačkoj. Potom se vraća u domovinu. Bio je niz godina član stručnog stožera NK Dinama. U sezoni 1972./73. trenirao je momčad NK Osijeka.

Od 4. travnja 1965. do 1. lipnja 1966. bio je član izborne komisije u Jugoslavenskom nogometnom savezu i u tom razdoblju sudjelovao je 10 puta u sastavljanju reprezentacije bivše države, zajedno s Ljubom Lovrićem i Hugom Ruševljaninom. Bio je i trener olimpijskog i B–sastava Jugoslavije.

Nagrade

Dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za životno djelo 2003. godine