Turkijski jezici
Turkijski jezici su skupina od 40[1] srodnih jezika Altajske porodice kojima govore brojni narodi raspodijeljeni po širokom području od istočne Europe do Sibira i zapadne Kine.
Turkijski jezik s najviše govornika je turski jezik (zbog sličnosti naziva, zato je stavljeno "turkijski", koji se odnosi na cijelu skupinu jezika srodnih turskome jeziku).
Turkijski jezici su aglutinativni jezici i pokazuju samoglasničku harmoniju.
Podjela turkijskih jezika[uredi | uredi kôd]
Iako su se različita turkijska plemena i njihovi jezici miješali s drugima kroz stoljeća, što je znatno otežavalo razredbu, vrlo pojednostavljena razredba izgledala bi ovako:
- Jugozapadna skupina:
- Oguz skupina:
- turski turski, gagauski, horasanski
- azerski azerski, salčuk (seldžučki ?), kaškajski, halajski
- turkmenski turkmenski
- nerazvrstani krimsko-turski iz središnje Azije, urumski, salarski (također svrstan kao ujgursko-čagatajski)
- Oguz skupina:
- Sjeverozapadni jezici (ili kipčačka skupina):
- aralo-kaspijska: kazahski, kirgiski, karakalpački, nogajski)
- ponto-kaspijski: karačajsko-balkarski, kumički, karaimski, krimsko-tatarski, krimčački (Judeo-krimsko tatarski), pečeneški jezik (izumrli), kumanski (izumrli)
- uralski: tatarski, baškirski, čulimski
- Sjeverni jezici:
- Istočna skupina:
- ujgursko-čagatajski (ili karluk-turska) skupina: uzbečki, ujgurski, salarski (također razvrstan i kao jugozapadni turkijski jezik), čagatajski (izumrli)
- ogurski (ili hunski) jezici (ili takozvani "Lir-turkijski"; katkad ih se smatra odvojenom podobitelji altajskih jezika)
- proto-bugarski (bolgarski jezik)
- čuvaški, povolško-bugarski jezik (izumrli jezik; uključivanje povolško-Bugarskog u skupinu turkijskih jezika je bilo predmetom sporova
- kazarski (izumrli)
- proto-bugarski (bolgarski jezik)
Razni elementi su ušli u turskijske jezike, posebno iz kineskog, perzijskog, ruskog i arapskog jezika, a razni elementi iz turkijskih jezika su se proširili do najsjevernijih krajeva Rusije, moguće čak do Sjeverne Amerike. Međutim, vjerojatnije je da su arktički narodi (svi drugi osim Dolgana i Jakuta), iako možda još pripadaju velikoj altajsko nadskupini, zapravo su druga jezikoslovna skupina, različita od turkijske. Usporediti s Korejcima ili Japancima, primjerice.
Suvremena klasifikacija[uredi | uredi kôd]
skupina od (40) altajskih jezika koji se govore na na velikom područjima Azije i susjednim europskim krajevima. Danas se dijeli na 6 podskupina: a) bolgarska, istočna, zapadna, sjeverna, južna i urumska.
- A) bolgarski (1), Rusija: čuvaški; izumrli bolgarski
- B) istočni (7) Kina, Turkmenija, Afganistan, Uzbekistan: ainuski, čagatajski, ili turkijski, ujgurski, sjevernouzbečki, južnouzbečki, žutoujgurski.
- C) sjeverni (8) Rusija: dolganski, hakaski, jakutski, karagaski, sjevernoaltajski, južnoaltajski ili ojrotski, šorski, tuvinski.
- D) južni (12) Iran, Turkmenistan, Afganistan, Uzbekistan, Azerbajdžan, Moldavija, Turska:
- d1. azerbajdžanski (5): južnoazerbajdžanski, kaškajski, khalaj turkijski, salchuq, sjevernoazerbajdžanski,
- d2. salarski, Kina
- d3. krimskotatarski, Uzbekistan
- d4. turkmenski, Turkmenija
- d5. Turski (4): balkanski gagauski ili balkanski turski, gagauski, horasanski turski, turski.
- E) urum (1): urumski.
- F) Zapadni (11) Kirgizija, Uzbekistan, Kazahstan, Litvanija, Rusija:
- d1. ponto-kaspijski (4): karačajsko-balkarski, karaimski, krimčački, kumički.
- d2. aralo-kaspijski (4): karakalpački, kazaški, kirgiski, nogajski,
- d3. uralski (3): baškirski, čulimski, tatarski.