Hitchensova britva

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži

Hitchensova britva jest zakon u epistemologiji (filozofska britva) koji tvrdi da teret dokazivanja ili onus leži na onome koji izriče tvrdnju, a ako ga on ili ona ne zadovolji, protivnik ne mora raspravljati protiv neosnovane tvrdnje. Nazvan je po novinaru i piscu Christopheru Hitchensu (1949. – 2011.) koji ga je formulirao ovako:[1][2]

Ono što se tvrdi bez dokaza, može se i bez dokaza opovrći.

Hitchensova britva zapravo je prijevod latinske izreke "Quod gratis asseritur, gratis negatur"[3], koja se naširoko rabi najmanje još od ranog 19. stoljeća[4], no Hitchensov engleski prijevod fraze učinio ju je poznatijom u 21. stoljeću. Ona se rabi, primjerice, za opovrgavanje presupozicionalne apologetike.

Richard Dawkins, Hitchensov poznanik i ateistički aktivist, formulirao je pri TED-u u veljači 2002. inačicu tog zakona koji ima istu implikaciju:[5]

Onus je na vama da kažete zašto, onus nije na ostatku nas da kažemo zašto ne.

Dawkins rabi ovu inačicu u raspravi protiv agnosticizma, koji opisuje kao "slabašan" u usporedbi s ateizmom[6] jer odbija suditi o tvrdnjama koje su, iako ne potpuno falsifikabilne, vrlo nevjerojatne da bi bile istinite.

Više informacija

Izvori

  1. Christopher Hitchens, "Mommie Dearest" - slate.com. 20. listopada 2003.
  2. Christopher Hitchens, God Is Not Great: How Religion Poisons Everything (2007). Twelve Books, New York.
  3. Jon R. Stone, The Routledge Dictionary of Latin Quotations (2005.), str. 101.
  4. e.g. The Classical Journal , Vol. 40 (1829), str. 312.
  5. Richard Dawkins, Militant Atheism - ted.com. Veljača 2002.
  6. Richard Dawkins, "The Poverty of Agnosticism" u: The God Delusion (2006). Bantam Books, London.