Dragan Velikić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dragan Velikić

Rođenje 1953.
Beograd
Zanimanje književnik
Književne vrste roman
Književni period postmodernizam
Portal o životopisima

Dragan Velikić (Beograd, 1953.), srpski i hrvatski književnik, jedan od najvećih suvremenih europskih pisaca.[1]

Životopis

Odrastao je u Puli. Diplomirao je svjetsku književnost na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke djelatnosti Radija B92. Pisao je kolumne za NIN, Vreme, Danas i Reporter, kao i za FAZ i Lettre International. Jedan je od prvih intelektualaca iz Srbije koji je javno kritizirao Miloševića i njegovu velikosrpsku politiku. Tokom devedesetih piše eseje protiv nacionalizma, rata i etničke mržnje zbog čega je na udaru srbijanskih medija, te i kratko vrijeme napušta Srbiju i živi u Budimpešti, Beču i Berlinu. U skladu sa starom jugoslavenskom diplomatskom tradicijom da svoje najbolje pisce šalje u veleposlanike, proeuropska srbijanska vlada postavlja ga u lipnju 2005. godine za veleposlanika Srbije i Crne Gore, odnosno Republike Srbije u Republici Austriji, gdje ostaje do 2009. godine.

Velikić je napisao i knjige priča, knjige eseja, monografiju “Pula – grad interval” (2014.) – u koautorstvu s fotografom Igorom Zirojevićem i povjesničarkom umjetnosti Paolom Orlić. Njegovi knjige su prevedene na sedamnaest europskih jezika te na arapski i farsi . Zastupljen je u domaćim i inozemnim antologijama proze. Najzastupljeniji je suvremeni srpski i hrvatski pisac na njemačkom govornom području. Dobitnik je Nagrade grada Budimpešte za 2013. godinu, koja se rijetko dodjeljuje strancima. Velikić je i dobitnik Srednjeeuropske nagrade za cjelokupno književno stvaralaštvo (Mitteleuropa-Preis) za 2008. godinu koju dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Austrije. Godine 2019. godine mu je dodijeljena velika europska nagrada Vilenica. Velikićev hrvatski nakladnik je Meandar Media iz Zagreba.

Dragan Velikić i dalje zastupa beskompromisni glas razuma i tolerancije i ostaje oštar kritičar srpske i međunarodne političke stvarnosti. To znači da je jedan od onih europskih književnih glasova koji su očajnički potrebni u doba rastućeg nacionalizma, ne samo Europe nego i cijelog svijeta.

Živi u Beogradu kao slobodni književnik.

Djela

Izvori

  1. ↑ Agata (engl.). Prize winner 2019. https://vilenica.si/en/prize-winner-2019/ Pristupljeno 19. ožujak 2020. 

Vanjske poveznice

v • r • u
Nagrada Meša Selimović (Beograd)
Dubravka Ugrešić, Milorad Pavić (1988) • Slobodan Selenić (1989) • Svetlana Velmar Janković (1990) • Radoslav Bratić (1991) • Ivan V. Lalić (1992) • Radoslav Petković (1993) • Dragan Jovanović Danilov (1994) • Antonije Isaković (1995) • Dobrica Ćosić (1996) • Goran Petrović (1997) • Dobrilo Nenadić (1998) • Milosav Tešić (1999) • Radovan Beli Marković (2000) • Danilo Nikolić (2001) • Rajko Petrov Nogo (2002) • Vojislav Karanović (2003) • Stevan Raičković (2004) • Miro Vuksanović (2005) • Novica Tadić (2006) • Dragan Velikić (2007) • Petar Sarić, Vladimir Kecmanović (2008) • Živorad Nedeljković (2009) • Vladan Matijević (2010) • Dejan Aleksić (2011) • Aleksandar Gatalica (2012) • Ivan Negrišorac, Slobodan Vladušić (2013) • Enes Halilović (2014) • Milisav Savić (2015) • Vladislav Bajac, Mirko Demić (2016) • Dejan Ilić (2017) • Alek Vukadinović, Milo Lompar (2018) • Vladimir Pištalo (2019) • Igor Marojević (2020)
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Dragan_Velikić&oldid=484514"