Korjenasta plavulja
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
| Korjenasta plavulja | |
|---|---|
| |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Hymenogastraceae |
| Rod: | Hebeloma |
| Vrsta: | H. radicosum (Bull. ex Fr.) Ricken (1915.) |
| Dvojno ime | |
| Hebeloma radicosum | |
| Sinonimi | |
*Agaricus radicosus Bull. (1784.)
| |
Korjenasta plavulja ili korjenasta tupavica (lat. Hebeloma radicosum) je jestiva gljiva iz roda Hebeloma.
Opis
- Klobuk korjenaste plavulje je širok od 5 do 15 centimetara, mesnat, polukružam, zatim raširen, malo ispupčen, mazav, prekriven širokim crvenkastim ljuskama; rub je uvijen, smeđeokeraste boje.
- Listići su najprije žućkasti, zatim okerasti, slobodni i nejednako dugi.
- Stručak je visok od 8 do 15 centimetara, pun, vretenast, tanji prema dolje, završava s dugim korijenom; ispod klobuka ostatak zastorka u obliku prolaznog prstena, ispod prstenka koncentrično maljav, sivosmeđe boje.
- Meso je bijelo, miris po lovorvišnji (lat. Prunus laurocerasus) ili bademovoj koštici.
- Spore su blijedosmeđe, u masi okeraste, jajolike, 8 – 10 x 5 – 6 μm.
Kemijske reakcije
Meso u dodiru s fenolanilinom za nekoliko minuta postane crvenkasto, zatim crveno, sa sulfovanilinom se oboji u prolazno ljubičastu boju, dok sa željeznim sulfatom postaje žućkasto.
Stanište
Korjenasta plavulja raste ljeti i u jesen u šumama, uz stare panjeve I uz rubove šuma.
Upotrebljivost
Korjenasta plavulja je jestiva, ali loše kvalitete. [1]
Sličnosti
Korjenastu plavulju najlakše prepoznamo po vretenastom stručku, te debelom i dugom korijenu, koji može biti duži i od samog stručka. Upotrijebiti se može samo klobuk, i to vrlo mlad, ali je prilično gorka okusa i zbog toga nema većih kulinarskih kvaliteta.
Slike
|
Izvori
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
