Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Stevan Stojanović Mokranjac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 99808 od 4. rujan 2021. u 10:08 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Stevan Stojanović Mokranjac

Stevan Stojanović Mokranjac (Negotin, 9. siječnja 1856.Skoplje, 28. rujna 1914.) je bio srpski skladatelj i glazbeni pedagog, klasik srpske glazbe, njena najistaknutija osoba na prijelazu iz 19. stoljeća u 20. stoljeće. Zaslužan je za uvođenje srpskog nacionalnog duha u umjetničku glazbu.

Rođen je 9. siječnja 1856. godine u Negotinu. Završio je gimnaziju u Beogradu; upisao se na prirodno-matematički odsjek Velike škole. Kao gimnazijalac bio je član Srpskog pjevačkog društva. Uz pomoć Društva, 1879. godine otišao je na glazbeni studij u München. Studij je privremeno prekinuo 1883., ali ga je nastavio 1884. u Rimu, kod Parizzottija, a od 1885. do 1887. na Konzervatoriju u Leipzigu.

1884. postaje korovođa pjevačkog društva "Kornelije Stanković", a 1887. godine dirigent Beogradskog pjevačkog društva. Od 1887. do 1900. radio je i kao učitelj glazbe u Prvoj beogradskoj gimnaziji, a od 1901. kao predavač pojanja u Bogosloviji. Zajedno sa Stanislavom Biničkim i Cvetkom Manojlovićem osnivač je prve stalne glazbene škole (1899.) – Srpska glazbena škola u Beogradu (današnje ime „Mokranjac“), čiji je ravnatelj bio do svoje smrti. Njegovom zaslugom osnovan je prvi gudački kvartet u Srbiji.

Godine 1906. izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije, danas Srpska akademija znanosti i umjetnosti.

Najpoznatija njegova djela su svakako Rukoveti – petnaest spletova pjesama zasnovanih na folklornim motivima iz različitih dijelova Srbije, Bosne, Makedonije, Bugarske, Primorski napjevi, duhoviti skerco Kozar, kao i glazba za pravoslavna bogoslužja: Liturgija, iz koje je najpoznatija Heruvimska pjesma, najznačajnije ostvarenje korske glazbe u Srba, Opelo u fis-molu, Tri statije, Tebe Boga hvalim, Veličanije svetom Savi...

Vrijedno je radio i kao melograf: poznati su njegovi zapisi Narodnih pjesama i igara s melodijama iz Levča, kao i dvije značajne zbirke zapisa sa srpskim crkvenim napjevima: Osmoglasnik i Strano pjenije.

Umro je 28. rujna 1914. u Skoplju.

Odbor akademika SANU-a ga je 1993. godine izabrao među sto najznamenitijih Srba.

Vanjske poveznice