Prirodoslovni muzej u Londonu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 97977 od 3. rujna 2021. u 23:35 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir londonski muzej ili galerija

Natural History Museum (hr. „Prirodoslovni muzej”) je jedan od tri velika muzeja u muzejskom kvartu Londona na Exhibition Roadu, South Kensington (ostali su Science Museum i Victoria and Albert Museum). Glavni ulaz u muzej je sa Cromwell Roada. Muzej je javni, a financira ga država( Ministarstvo za kulturu, medije i sport).

Pročelje Prirodoslovnog muzeja u Londonu prekriveno je ukrasnom opekom u viktorijanskom stilu.
Tlocrt Prirodoslovnog muzeja iz 1906. godine s legendom izvorne postavke.

Muzej čuva zbirku od oko 70 milijuna izložaka, u pet glavnih zbirki: botanika, entomologija, mineralogija, paleontologija i zoologija. Muzej je svjetski referencijalni centar za istraživanje, specijaliziran za taksonomiju, identifikaciju i očuvanje. Natural History je vrlo stara institucija, tako da mnoge njegove velike povijesne zbirke imaju, pored znanstvene vrijednosti, i veliku povijesnu vrijednost poput zbirke uzoraka koju je osobno prikupio Charles Darwin.

Muzej je posebno poznat po svojim izlošcima kostura dinosaura i kićene arhitekture samog muzejskog zdanja - tako da ga ponekad zovu katedrala prirode.

Muzej zapošljava oko 850 ljudi, trenutni ravnatelj je Michael Dixon, a posjeti ga više od 5 milijuna posjetitelja godišnje[1].

Povijest

Muzej je nastao iz prirodoslovnih zbirki Britanskog muzeja. Naime, Richard Owen, upravitelj Britanskom muzeja od 1856. godine, je želio ispraviti mnoge nepravilnosti bivših ravnatelja i dati prirodoslovnom dijelu Britanskog muzeja više mjesta. Konačno odvojenje se dogodilo preseljenjem prirodoslovne zbirke u novu zgradu arhitekta Alfreda Waterhousea 1881. godine[2]. No, kao zasebna ustanova pod nazivom British Museum (Natural History) postao je tek 1963. godine. God. 1986. mu je priključen i Geološki muzej. Godine 1992. promijenio je ime u Prirodoslovni muzej. Darwinov centar je noviji ogranak muzeja, projektiran kao moderni objekt za skladištenje vrijednih zbirk, dovršen 2008. godinei.

Izlošci

Jedna od najposjećenijih i vjerojatno najpoznatijih izložaka je replika kostura dinosaura diplodoka dug 32 metra, poznat kao Dippy, koji je bio postavljen u Središnjoj dvorani. Nakon gotovo 112 godina, replika kostura dinosaura je uklonjena i zamijenjena modelom kostura plavog kita. Kostur je dug 25 metara i teži 10 tona. Mogao je biti izložen tek 1934. godine izgradnjom nove dvorane samo za taj izložak (danas „Dvorana velikih sisavaca”), iako je bio u vlasništvu muzeja 42 godine prije izlaganja.

Vjerojatno najpoznatiji izložak u Darwinovom centru je divovska lignja dugačka 8,62 metara, nazvana Archie, koja je živa uhvaćena u ribarsku mrežu nedaleko od Faulklandskog otočja 2004. godine.

Muzejske galerije su podijeljene u četiri odjela:

  • Crvena zona
    - u ovaj odjel se može ući iz ulice Exhibition Road,
    s istočne strane zgrade.
    Zona je posvećena povijesti planeta Zemlje,
    a sadrži veći broj galerija:
    • Laboratorij Zemlje
    • Bogatstva Zemlje
    • Najnovije impresije
    • Površina za odmor
    • Zemlja danas i sutra
    • Od početka
    • Unutrašnja snaga
    • Vizije zemlje
  • Zelena zona:
    • Ptice
    • Zastrašujući gmizavci
    • Ekologija
    • Fosili morskih reptila
    • Divovska sekvoja i središnja dvorana
    • Minerali
    • Grobnica
    • Naše mjesto u evoluciji
    • Biljna snaga
    • Primati
    • Istraživanja
  • Plava zona
    • Dinosauri
    • Ribe, amfibije i reptili
    • Biologija čovjeka
    • Jerwood
    • Beskralježnjaci
    • Sisavci
    • Priroda uživo
  • Narančasta zona:
    • Vrt s divljim životinjama
    • Darwinov centar

Izvori

  1. Broj posjetitelja 2015. prema visitor attractions pregledu u udruženju ALVA (engl.) Pristupljeno 17. rujna 2017.
  2. Prirodoslovni - enterijer, architecture.com (engl.) Pristupljeno 17. rujna 2017.

Vanjske poveznice