Optički zapis

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 9104 od 17. srpanj 2021. u 11:44 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Optički zapis je način zapisa podataka gdje se čitanje, pisanje ili oboje izvodi korištenjem svjetla i optičkih pojava.

Kod optičkog zapisa obično govorimo o zapisu na optički disk. Optički disk je tanka okrugla ploča koja nosi optički zapis. Zbog tipične primjene gdje su podatci obično zvučni zapis ili zapis pokretnih slika, što povlači da se podatci čitaju u duljem neprekinutom nizu, podatci su ogranizirani kao spiralni trag koji počinje od sredine optičke ploče.

Optički zapis se prvo koristio za pohranjivanje pokretnih slika u ranim 1960-tim godinama. Danas je široko rasprostranjeni način za pohranu podataka zbog dostupnosti uredaja za zapisivanje i čitanje, kao i po cijeni pristupačnih praznih medija.

Povijest razvoja

Kompaktni disk

Compact disc (kratica: CD) je razvila nizozemska tvrtka Philips u kasnim sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća. Inženjeri Philipsa su tijekom razvitka tehnologije postavili granicu od 76 minuta glazbe, što je uz odgovaralo podatkovnom kapacitetu od 650 MB, iako su danas sve češće u upotrebi i oni od 700, pa čak i 800 MB. Standard definira kapacitet CD-a kao 650 MB, dok je ostatak namijenjen zapisivanju u slučaju manjih oštećenja diska. Ukoliko rabimo svih 700 MB, margine sigurnosti više nema, još gore je u slučaju diskova od 800 MB. Zato su i razvijeni noviji standardi, poput DVD-a. Promjer ploče je 12 centimetara.

Tehnologije zapisa

Digital Versatile Disc

DVD se najčešće rabi za pohranu video zapisa, dakle filmovi i serije, i zato se ljudi dosta često zabune i proglase DVD Digital Video Disk-om, dok se CD koristi najčešće za pohranu audio zapisa i sirovih podataka s kompjutera. Naravno i DVD se može koristiti za pohranu podataka s kompjutera, kao što se i CD može koristiti za pohranu videa.

Tehnologije zapisa

Kapacitet DVD-a je oko 4,7 GB za jednoslojni jednostrani zapis

  • DVD-ROM
    • DVD-5 - jednostrani zapis kapacitet 4,7 GB.
    • DVD-9 - dvo slojni jednostrani zapis - kapacitet 9 GB.
    • DVD-10 - obostrani zapis s dva sloja - kapacitet 10 GB.
    • DVD-18 - obostrani zapis s dva sloja - kapacitet 18 GB.
  • DVD-R
  • DVD-RW
  • DVD-RAM
  • DVD+R
  • DVD+RW

Način rada

Podatci se na CD i DVD obično upisuje laserom, dok se za masovnu proizvodnju rabe matični kalupi koji su izrađeni od metala u koje se ubrizga plastični materijal. CD i DVD imaju glatku površinu, koju malo jači laser može blago udubiti. Ono što laser udubi je nula, ono što ne udubi jest jedinica (više o nulama i jedinicama na računarstvu). Kasnije to laser uoči i time računalo slaže podatke.

Blu-ray_Disc

Podrobniji članak o temi: Blu-ray_Disc

Ova tehnologija je nastavak evolucije medija za pohranu video zapisa.

Kompatibilnost izmedu raznih formata

DVD i CD su istog formata i na oba se čita i piše istim načinom, jedino na DVD dosta kompliciranije i iz ta dva razloga DVD čitači i pisači mogu čitati i pisati CD-ove, dok CD čitači i pisači ne mogu ni čitati ni pisati DVD-ove (naravno da ni DVD čitač ne može pisati po CD-u, ali može čitati CD).

Pogledaj također

Usporedba optičkih medija za pohranu podataka - Usporedba CD-a, DVD-a, HD-DVD-a, Blu-ray Disca i HVD-a