Walter Neugebauer
 |
Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Hrvatskoj internetskoj enciklopediji (HIE) moraju biti pisani enciklopedijskim stilom. |
Walter Neugebauer (Tuzla, 28. ožujka 1921. - München 31. svibnja 1992.), bio je hrvatski crtač stripa.
Životopis
Walter Neugebauer rodio se je u Tuzli 1921. godine. Walterov otac, poznati zagrebački fotograf iz Gundulićeve ulice, nikad sebi nije uspio objasniti zbog čega se njegovi momci (Walter i Norbert) nipošto ne prihvaćaju nekog iole građanski pristojnijeg zanimanja, več trčkaraju oko novinskih uredništava - Walter kao bogomdani crtački virtuoz, a Norbert kao njegov scenarist. Dugi niz godina, osobito nakon što je trbuhom za kruhom i stoga "kiseo kao krastavac" otišao 1958. godine u München, zapitkivali su Waltera pri susretima u Zagrebu: "Je li točno da je svoje prve stripove donosio urednicima u kratkim hlačama?". On bi smiješeći se odgovarao: "Čudna mi čuda, tada se u kratkim hlačama išlo do velike mature, a ja sam počeo suradnju u novinama s 13-14 godina!".
Prva knjiga stripova Waltera Neugebauera na hrvatskom jeziku objavljena je tek 1992. godine i to posmrtno. Radi se o zbirci Miškecove zgode i nezgode koju je priredio Veljko Krulčić, a tiskala ju je nakladnička kuća Azur Journal kao prvi naslov svoje novopokrenute biblioteke Zagreb u stripu. Ova zbirka stripova promovirana je u Društvu književnika Hrvatske na Jelačićevom trgu, a jedan od promotora bio je prijatelj i suradnik braće Neugebauer, 'Rudi Aljinović.
Prvi radovi
"Najprije sam nacrtao kratak strip o Nasredin hodži za Oko, odnio ga uredniku Rašiću, zgodnom starijem gospodinu, uvijek strašno elegantnom, u tamnim štraftastim hlačama i geroku. Njemu se Nasredin dopao, veli "tiskat ćemo"! U tome su "Oku" izlazili prvi radovi Andrije Maurovića, risani negrom, masnom crnom olovkom. Dakle, bio je to prapočetak zagrebačkog stripa uopće. Što se tiče honorara? - Bog bogova! Mislim da se u ono vrijeme plaćalo za stranicu gotovo pedeset dinara, to je bilo jako, jako dobro... Brat Norbert i ja bili smo oduševljeni, on se smjesta bacio na nove tekstove, ja na nove crteže. Radili smo bez predaha, od jutra do mraka." U istoj zgradi gdje se nalazila redakcija ilustriranoga subotnjeg tjednika "Oka", u Masarykovoj 28, bilo je i uredništvo dnevnika "Novosti", i Walter je među svima koji su se onuda svakodnevno muvali zapazio bučnog crnokosog deliju kojega su se obrazi tamnili i kad je bio najtemeljitije izbrijan - prvog reportera Franju M. Fuisa, a zajedno s njim i nezasitnoga gurmana koji dnevno smaže dva kilograma pečene svinjetine - propisno zalivenih! - budućeg klasika domaćeg stripa, Andriju Maurovića. Mauroviću je 36 godina, Fuisu 29 godina, a njihovom novom partneru Walteru istom 16 godina.
Veseli vandrokaš (1938.)
Sa 17 godina (5. listopada 1938. godine) pokreće svoj prvi list, imao je 16 stranica u formatu 23 x 31,5 cm. - "U "Seljačkoj tiskari" u Frankopanskoj 12 dobili smo prostoriju za redakciju, tako da smo doista počeli izgledati žurnalistički, kao istinska redakcija. Svu administraciju je preuzela uprava tiskare. Radili smo fest! U toj se tiskari štampao i "Hrvatski dnevnik", pa sam automatski radio i za dječju rubriku toga lista. Kako sam se odranije stalno vrzmao po tiskari, upoznao sam svu tiskarsku i cinkografsku tehniku jer me je to zanimalo, tako da sam bio neko vrijeme i tehnički urednik dnevnih novina koje su se zvale "Zagrebački list" i isto su se ovdje tiskale." Oni koji su navraćali u Frankopansku 12, u redakciju Veselog vandrokaša, a prije svega u njemu surađivali, poput Marcela Čuklija (1921.-1996.), uvjerili su se kako je "Walter i kao klinac odličan urednik". Naime: "ne samo što je bio talentiran crtač, već je bio i odličan grafičar, poznavatelj svih tehničkih mogućnosti tiskare".
Drugi svjetski rat
Početkom Drugoga svjetskog rata na domaćim prostorima i "propašću stare Jugovine", "vandrokaši" iz "Veselog vandrokaša" više nemaju svoj zabavnik. Posvuda honorarče na sitno, dok nije iskrsnula nova ideja o novom tjedniku sa stripovima, koji isprva novinska cenzura NDH ne odobrava, ali kad dovitljivi strip Waltera Neugebauera, "Patuljak Nosko", Walter ponudi u vlasništvo onoj istoj "promidžbi" koja je otezala s dopusnicom za izdavanje, sve je riješeno: prvi broj novoga "Zabavnika" izlazi 9. svibnja 1943. godine, priređen je i tiskan u Frankopanskoj 12 gdje je rađen i tiskan "Veseli vandrokaš" (posljednji 103. broj "Zabavnika" od 9. svibnja 1945. godine bio je tiskan ali nije prodavan).
Unatoč ratnim prilikama život u redakciji "Zabavnika" (1943. -1945.) bio je prožet mladenačkim žarom, kao što će to opisati Marcel Čukli: "Svi smo u redakciji doslovce živjeli za "Zabavnik". Kad bismo Walter i ja radili dvobroj za Božić i Novu godinu ili Uskrs, po nekoliko dana nismo izlazili iz redakcije. Od kuće su nam donosili hranu, a mi smo si kuhali neizmjerne količine kave. Kad bi nas savladao umor, zavalili bismo se u velike naslonjače i odspavali koji sat, a onda opet na posao. Osvježavali bismo se praveći viceve na račun našeg crnčenja, ali je na kraju dolazila nagrada u zadovoljnom listanju podebljeg broja "Zabavnika". Iako je vlasništvo "Zabavnika" ustupljeno državnoj upravi, cenzura nije ispuštala iz vida nijedan broj: neprjekidno se zamjeralo što u "Zabavniku" nema obilježja režima, makar u stripu o dogodovštinama dječaka Jurice kome je trebalo nacrtati kapu s ustaškim znakom. Da bi ga objavili bez kape, često su ga crtali u krevetu."Kako to da nema kapu?", gnjavili su iz cenzure. "Pa kako da ima kapu kad je u krevetu?", izvlačio se Walter, potpisan u impresumu kao "umjetničko i tehničko vodstvo" (vlasnik i izdavač "Ustaški nakladni zavod").
Nakon rata - Veliki miting prvi hrvatski crtani film
Nakon Drugoga svjetskog rata Walter Neugebauer je još vrlo mlad, ima 24 godine, i bavi se svim i svačim. Crta kao nikad prije, i za nekakve zidne novine, i ispisuje krilatice. U njemu sve više sazrijeva želja, latiti se vlastitoga crtanog filma. Druži se s entuzijastima koji ga potiču neka ustraje. Pridobiva Fadila Hadžića, glavnog urednika humorističkoga Kerempuha, koji pristaje kazavši: "Ako zajebeš stvar, ode mi glava". I u krugu redakcije Kerempuha počinje rad na propagandnom crtanom filmu "Veliki miting" (dovršen 1951. godine, autor scenarija humorist i novinar Mirko Trišler, duljina 567 metara, crno-bijeli). Sadržaj toga prvoga domaćeg crtanog filma, antijugoslavenski huškač Judin izmišlja razne "patke" protiv "čudovišne zemlje", tj. Jugoslavije, šalje reportera Patkina u tu zemlju itd. Danas, više od pola stoljeća kasnije, još se pamte prikazivanja "Velikog mitinga" na središnjem zagrebačkom trgu, film je trajao 22 minute.
Izvori
Lua error in package.lua at line 80: module 'Modul:VRTS dopusnica' not found.