Akrostih (grč. akro= krajnji, gornji; stih=red, redak u pjesmi) ili prvoslovka u književnosti je pjesma ili pjesmica, odnosno stihovna zagonetka u enigmatici, u kojoj početna slova stihova čitana odozgo prema dolje daju neku riječ. To je najčešće riječ koja označava temu pjesme, autora ili osobu kojoj je pjesma namijenjena.
Pojam akrostih može označavati tu pjesmu, ali i samu riječ koju dobijemo čitanjem prvih slova stihova. Poznat je akrostih France Prešerna, koji je posvećen Julji Primicovoj iz njegova Sonetnog vijenca.
Josip Vidović Volim Magdalenu | France Prešeren Primicovi Jul'ji | Enes Kišević Voda je moja mati | Ljudevit Gaj Horvatzka (Luna Agramer Zeitschrift, 1826.) |
---|---|---|---|
Veliku radost pogled na nju daje Oči su njene biseri što sjaje Misli su moje, njome omeđene Dobrotu neku pogled joj otkriva Naći ćeš ime i naći ćeš ženu, |
Poet tvoj nov Slovencem venec vije, Ran mojih bo spomin in tvoje hvale; Iz krajev niso, ki v njih solnce sije; Izdihljaji, solze so jih redile, Lej 1 torej je bledo njih cvetje velo, |
Voda - kažem - i već žeđ bivam i žega. Ova voda bistra oku tako godi. Je li voda stvarna? I tu je - i nije? Ja sam čovjek jedan sav od kišnih niti. A dolje se na dnu Sane zrcaliti. |
Hrani sine rodna Zemlja slavna, Ova velim Zemlja preljubljena, Rodi sine med sestrami glavna Velikoga srca i plamena; Apostole visok' poštuvane, Ter na diku svetu izvišene; Zemlja rod' i viteze zebrane, Kralju vre od negda jako verne Aldove vu taboru đeđerne. |
Pojavljuje se i u Bibliji u Tužaljkama i u nekoliko Psalama (9, 10, 25, 34, 37, 111, 112, 119 i 145).
Akrostih se danas poglavito koristi u enigmatici kao enigmatski zadatak iz skupine stihovnih zagonetki. Objavljivan je i trenutno se objavljuje u »Kviskoteci« i »Kvizorami«.