Dž
| Hrvatska abeceda | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| Aa | Bb | Cc | Čč | Ćć | |
| Dd | DŽdž | Đđ | Ee | Ff | |
| Gg | Hh | Ii | Jj | Kk | |
| Ll | LJlj | Mm | Nn | NJnj | |
| Oo | Pp | Rr | Ss | Šš | |
| Tt | Uu | Vv | Zz | Žž | |
Dž je 7. slovo hrvatske abecede. Označava zvučni postalveolarni afrikatni suglasnik.
Jedan je od tri dvoslova u hrvatskoj abecedi, uz Lj i Nj. Ovo se slovo koristi i u latiničnim formama srpskog i makedonskog jezika.
Pojavljivanje u hrvatskom jeziku[uredi | uredi kôd]
Pojavljuje se uglavnom u posuđenicama, osobito turcizmima i anglizmima, kao i jednačenjem po zvučnosti iz /č/:
- u riječima bez vidljivog postanka, uglavnom u tuđicama:
budžet, deterdžent, džem, džep, džez, pidžama, patlidžan, hodža... - ispred b prema osnovnom č:
jednadžba : jednačiti, narudžba : naručiti, predodžba : predočiti, srdžba : srčan - u sufiksu –džija, koji je u hrvatski došao iz turskog jezika:
bostandžija, buregdžija, ćevabdžija, šeširdžija
U hrvatskoj književnoj tradiciji je Madžar, ali je prošireno i Mađar.