NK GOŠK Dubrovnik

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir nogometni klub

NK GOŠK Dubrovnik 1919, hrvatski nogometni klub iz grada Dubrovnika.

Ime

Gruški Omladinski Športski Klub ime je dobio prema dubrovačkoj gradskoj četvrti Gružu.

Povijest

Gruški Omladinski Športski Klub Dubrovnik je nastao 1919., bio je 4 godine član 1. HNL. Marquis Luko de Bona bio je predsjednik nogometnog kluba GOŠK od 1922 do 1925.

Početkom 1980-ih godina provodi se "fuzija" "GOŠK"-a sa gradskim rivalom NK Jugom. Za boju dresa izabiru bijelu umjesto dotadašnjih - plavog, odnosno crvenog dresa. Klub uzima ime GOŠK-Jug, te se pod tim imenom natječe sve do osamostaljenja Hrvatske i ulaska u tadašnju 1.hrvatsku nogometnu ligu.

Prve godine postojanja novoformirani GOŠK-Jug izborio je plasman u tadašnju 2. Ligu - zapad. Pobjedom u posljednjem kolu nad sastavom Zagrebačkih plavih rezultatom 9:0 preskočili su izravnog suparnika - momčad Varteksa iz Varaždina. Sudionici 2.lige bili su kroz cijele '80-e.godine. Tada je bio se zajedno sa još dva hrvatska drugoligaša, Šibenikom i Splitom u igri za ulazak u 1. jugoslavensku nogometnu ligu. Klub je tada bio najjači u svojoj povijesti.

Sezone 1990./1991. završili su na 16. mjestu 2. lige, s istim brojem bodova kao i Sloboda koja je bila bolje gol-razlike. GOŠK Jug (Dubrovnik), Iskra (Bugojno), Leotar (Trebinje) i Borac (Čačak) ispali su u niže lige, a trećih liga u drugu su ušli Zadar, Bečej, Čelik (Zenica) i Balkan Stokokomerc (Skopje). Za GOŠK-Jug te su godine igrali Milan Petrović (35 utakmica i 4 gola), Alen Peternac (17 utakmica i 2 gola) te Zoran Mamić (3 utakmice).^{[nedostaje izvor]} GOŠK se prigodom osamostaljivanja Hrvatske udružio sa klubom sugrađaninom Dubrovnikom i tada je nastupao u 1. HNL.

Prva godina sudjelovanja u 1. HNL je bila po mnogočemu neobična za hrvatsku, ali i nogometnu povijest ovog kluba. Klub svoje domaće susrete nije igrao u Dubrovniku, zbog nesigurnih uvjeta za održavanje utakmice. Naime, zbog srpsko-crnogorske agresije, iznenadni topnički napadi na grad nisu bili rijetkost, a stalna mogućnost pješačkih i mornaričkih napada na grad sa područja BiH i Crne Gore (onda SR Jugoslavije), rizik dulje prometne odsječenosti odnosno blokade je stalno bio nazočan. Dubrovački klub je onda svoje domaće utakmice igrao na raznim terenima, među ostalim i u Blatu na Korčuli (na igralištu "Zlinje"). Klub je onda nanizao nekoliko poraza, bio je čvrsto na dnu ljestvice i već je nakon 9 kola bio otpisan. "Dubrovnika" je onda preuzeo Luka Bonačić i velikom serijom neriješenih rezultata podigao klub sa dna ljestvice, osiguravši mu opstanak u 1. ligi. Neobičnost svega ovog je u tome što su ti neriješeni rezultati mahom bili 0:0, tako da je klub sa vrlo malo postignutih pogodaka opstao u ligi. Ovaj uspjeh sa Dubrovčanima je Luku Bonačića stavio u pozornost nogometnog svijeta, ukazavši na njegove trenerske potencijale.

U 1. HNL su se Dubrovčani zadržali 4 godine, a zatim je ujedinjeni klub polako tonuo prema dnu hvatskog nogometa.
Današnji predsjednik Pero Vićan je tada osnovao novi klub koji je uzeo staro ime "GOŠK" koji je polako napredovao te se kroz niže rangove natjecanja u sezoni 2000/2001. uspio domoći 2. HNL-Jug, gdje se zadržao do kraja sezone 2004/2005. kada je bio pretposljednja momčad te lige. Nakon toga su uslijedile kvalifikacije za opstanak u kojima je prvo nadigrao velikog rivala NK Konavljanina, da bi potom u daljnjem djelu kvalifikacija od njega bolji bio NK Karlovac. Sezonu 2005/2006. je završio na prvom mjestu 3. HNL-Jug sa velikom prednosti ispred drugoplasirane momčadi. Radi nemogućnosti odigravanja utakmice za plasman u 2. HNL na svom stadionu morao je igrati u Imotskom, a protivnik mu je bila NK Moslavina koja je u prvom susretu u Kutini slavila sa 1:0, dok je u uzvratu u Imotskom GOŠK pobijedio, ali rezultatom 2:1 koji nije bio dovoljan za osiguranje plasmana u 2. HNL.

U idućoj sezoni 2006/2007. GOŠK je napustio veliki broj igrača koji su sezonu prije osvojili naslov prvaka pa se klub morao zadovoljiti plasmanom u donjem dijelu tablice. Dokaz GOŠK-ove nemoći je samo jedan postignut pogodak na gostovanjima tokom cijele sezone, a pri tom nisu uspjeli osvojiti nitijedan gostujući bod, no uz sve domaće pobjede GOŠK je ipak uspio opstati u 3. HNL jug.

U idućim sezonama GOŠK je "životario" u 3. HNL-Jug, forsirajući pretežno mlade igrače iz svoje omladinske škole, prvenstveno zbog nemogućnosti plasmana u viši stupanj natjecanja zbog nedostatka uvjeta za njega.

U sezoni 2012/2013. GOŠK je napravio značajan uspjeh u Hrvatskom nogometnom kupu došavši do četvrtfinala gdje je zaustavljen od Lokomotive Zagreb, u prvoj utakmici odigranoj na Lapadu Lokomotiva je slavila sa 1:0 dok u uzvratu na Maksimiru nije bilo pogodaka. Prethodno je GOŠK u pretkolu bez borbe prošao Jedinstvo iz Nedešćine koje je odustalo od natjecanja, u 1/16 finala GOŠK je nakon jedanaesteraca bio bolji od drugoligaša Šibenika da bi u 1/8 finala nakon produžetaka bio bolji od Nedelišća. U četvrtfinalu ždrijeb je GOŠK spojio sa prvoligašem Lokomotivom koja se pokazala kao prejak suparnik te je nakon dvije neizvjesne utakmice prošla dalje, no i ovako je to najveći uspjeh GOŠK-a u njegovoj novijoj povijesti.

Od sezone 2015./16. natječe se u 1. županijskoj nogometnoj ligi.

Trofeji

• 3. HNL - Jug:
  • 2000/01., 2005/06.

• Županijski nogometni kup Dubrovačko-neretvanske županije:
  • 2011/12.

Suparništva

Najpoznatije je suparništvo sa NK Konavljaninom. Do danas su odigrali 266 susreta u kojima je uspješniji bio "GOŠK" sa 104 pobjede prema 90 Konavljaninovih, uz 72 neriješena rezultata. Ako se pogledaju samo utakmice u 3. HNL onda je bolji "GOŠK" sa 20 pobjeda u odnosu na 8 "Konavljaninovih" uz 15 neodlučenih rezultata. Od 60 prvenstva koja su se odigrala u sustavu jedne skupine 32 puta je "GOŠK" završio bolje plasiran (nisu uračunate sezone '80/81. i '82/83. koje je "Konavljanin" proveo u 1. Županijskoj ligi).

1980-ih je bilo jako i suparništvo sa Leotarom iz Trebinja.

Igrači

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis igrača NK GOŠK Dubrovnik

Škola nogometa

U klubu se jako ponose velikom tradicijom "stvaranja" mladih igrača. Brojna imena iznjedrena su u ovoj školi. Tako je i danas - više stotina djece polazi sve uzraste nogometaša - mlađi pioniri, stariji pioniri, kadeti i juniori.

Poznati igrači

• Ivo Šeparović, igrao sredinom 1980-ih za vrijeme kad je GOŠK-Jug bio možda najjači klub na hrvatskom jugu

Poznati igrači koji su ponikli u klubu

• Milan Petrović - Rico, igrao '80-ih, odakle je prešao u Hajduk.
• Marinko Kurtela - igrač Hajduka i Dinama, sa Dinamom prvak Jugoslavije, član glasovite generacije 1982. godine.
• Mario Bonić- ponikao u klubu, kasnije napadač Dinama, Salzburga i nekoliko grčkih klubova gdje je i danas skaut.
• Darko Miladin - bivši igrač Hajduka za sezonu 1998./99. dobio nagradu navijača Hajdučko srce.
• Ahmet Brković - karijeru je započeo u rodnom Dubrovniku, da bi se preko Varteksa probio do engleske druge lige, prvo do Leyton Orienta zatim do Luton Towna te na posljetku do Milwalla.
• Srđan Lakić - bivši mladi reprezentativac Hrvatske; ponikao u klubu, junior Hajduka, prvi strijelac 2.HNL u Hrvatskom dragovoljcu, odlična sezona u Kamen Ingradu, zatim prelazak u Herthu Berlin, potom i u Kaiserslautern, Wolfsburg, Hoffenheim, Frankfurt.
• Dario Marinović - jedan od glavnih igrača hrvatske malonogometne reprezentacije.
• Emir Spahić - kapetan nogometne reprezentacije BiH i igrač Bayera iz Leverkusena.
• Adnan Aganović - u klubu odigrao 2 sezone, zatim igrač nekoliko hrvatskih klubova, međuostalim Varteksa i Istre 1961, te slovenskog Kopra, danas je član rumunjskog Brasova.
• Zoran Mamić
• Alen Peternac

Statistika

Najviše nastupa

• Boris Kumer 438
• Muharem Kočić 387
• Farid Bajramović 352
• Davor Nakić 326
• Ante Golijan 323
• Farid Avdić 300
• Miljenko Špero 299
• Pero Miladin 284
• Mato Beus 282
• Roko Dragošević 247
• Mario Marušić 244
• Mijo Jerković 233
• Marko Pehar 226
• Ahmet Dilberović 224
• Nikola Novaković 217
• Lovorko Kurtela 217
• Niko Serdarević 190
• Vladimir Zaer 186
• Antun Đuraš 178
• Mario Pasqualicio 177
• Pero Simonović 174
• Marinko Mikulandra 172
• Đuro Budman 165
• Veselin Zrilić 164
• Husein Zekić 158
• Ljudevit Matić 158
• Darko Miškić 149
• Mario Bonić 147
• Džemal Zekić 141
• Husnija Dilberović 138
• Zdenko Ivančić 136
• Zdenko Zelić 133
• Milan Petrović 131
• Nasuf Jaganjac 123
• Vijeko Raus 121
• Slavko Jović 119
• Ante Đakula 112
• Emir Hodžić 111
• Nikola Marjanović 109
• Ivica Zajc 102
• Jadran Lizatović 102

Najbolji strijelci

• Husnija Dilberović - 140 pogodaka
• Vladimir Zaer - 132 pogotka
• Miljenko Špero - 109 pogodaka
• Veselin Zrilić - 103 pogotka
• Davor Nakić - 99 pogodaka
• Slavko Miličić - 95 pogodaka
• Niko Serdarević - 84 pogotka
• Emir Rebac - 83 pogotka
• Boris Kumer - 83 pogotka
• Ante Golijan - 77 pogodaka
• Lovorko Kurtela - 72 pogotka
• Mijo Jerković - 66 pogodaka

Izvori

• dulist.hr, GOŠK-DUBROVNIK 1919 Stogodišnjak, koji to nije?, objavljeno 19. siječnja 2019., pristupljeno 30. srpnja 2019.

Vanjske poveznice

• Soccerway profil
• Slobodna Dalmacija Nogometni Dubrovnik opet živi osamdesete
• Glas Grada 100 godina dubrovačkog nogometa