Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kojot

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 82998 od 31. kolovoz 2021. u 23:16 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Kojot
Kojotov profil
Kojotov profil
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Rod: Canis
Vrsta: C. latrans
Dvojno ime
'''Canis latrans'''
(Say, 1823.)

Kojot (lat. Canis latrans - „pas koji laje“) je član porodice Canidae i srodnik je domaćeg psa.

Kojoti žive u Sjevernoj Americi i nekim dijelovima Središnje Amerike. Mogu biti organizirani u malim čoporima, ali najčešće love sami. Prosječno dožive od 6 do 10 godina Naziv kojot (engl. coyote) potječe od riječi iz nahuatl jezika (nah. cóyotl, izgovor:/[ˈkojoːtɬ]/).

Kojot je jedna od rijetkih životinja kod kojih postoji trend povećanja brojnosti populacija. Kojoti su zauzeli sva staništa Sjeverne Amerike, koja su ranije naseljavali vukovi, a povećanje područja je potpomognuto ljudskim mijenjanjem prirodnih staništa. Gustoće populacija se kreću od 0,01–0,09 jedinki/km² zimi na Yukonu [1] do 2,3 jedinke/km² tijekom ljeta u Teksasu. [2][3]

Popis podvrsta kojota

Opisano je 19 podvrsta kojota[4], ali je taksonomska ispravnost ovih podvrsta upitna[5]

  • meksički kojot — Canis latrans cagottis
  • salvadorski kojot — Canis latrans dickeyi
  • jugoistočni kojot — Canis latrans frustor
  • kojot sa Belizea — Canis latrans goldmani
  • kojot iz Hondurasa — Canis latrans hondurensis
  • durango kojot — Canis latrans impavidus
  • sjeverni kojot — Canis latrans incolatus
  • kojot s otoka Tiburon — Canis latrans jamesi
  • prerijski kojot — Canis latrans latrans
  • planinski kojot — Canis latrans lestes
  • Mearnsov kojot — Canis latrans mearnsi
  • kojot donjeg dijela doline Rio Granda — Canis latrans microdon
  • kojot kalifornijske doline — Canis latrans ochropus
  • kojot sa poluotoka — Canis latrans peninsulae
  • kojot teksaških prerija — Canis latrans texensis
  • sjeveroistočni kojot — Canis latrans thamnos
  • sjeverozapadni obalni kojot — Canis latrans umpquensis
  • kolima kojot — Canis latrans vigilis

Izvori

  1. O'Donoghue, M., Boutin, S., Krebs, C.J. and Hofer, E.J. 1997. Numerical responses of coyotes and lynx to the snowshoe hare cycle. Oikos 80:150-162
  2. Knowlton, F.F. 1972. Preliminary interpretations of coyote population mechanics with some management implications. Journal of Wildlife Management 36:369-382.
  3. Andelt, W.F. 1985. Behavioral ecology of coyotes in south Texas. Wildlife Monographs 94:1-45.
  4. Young, S.P., Jackson, H.H.T. 1951. The clever coyote. Wildlife Management Institute, Washington, D.C. Conservation Biology 6
  5. Nowak, R.M. 1978. Evolution and taxonomy of coyotes and related Canis, p. 229–247. In: M. Bekoff (ed.). Coyotes: biology, behavior, and management.