Željeznička pruga Bar – Virpazar
Željeznička pruga Bar - Virpazar je prva crnogorska pruga. Lokomotive su 13. rujna 1908. godine bile pokrenute u probni rad, da bi službeno pruga bila otvorena 2. studenog iste godine, a obavljao se putnički i robni promet.
Izgradila je ovu prugu talijanska tvrtka Compagnia di Antivari na bazi ugovora s crnogorskom državom.
Ukupna je dužina pruge 43 kilometra i trideset metara, a prolazila je od luke na Pristanu (Bar), kroz Barsko polje, uz i niz planinu Sutorman, kroz Crmnicu do Virpazara na Skadarskom jezeru.
Kolosjek je bio uskotračni od 75 centimetara, što je od standarda odudaralo za jedan centimetar. Lokomotive Paganini, Markoni i Volpi bile su izrađene po specijalnoj narudžbi u Berlinu. Po nestandardnome uskotračnom kolosijeku je pruga Bar - Virpazar postala jedinstvena u svijetu.
Dozvoljena maksimalna brzina iznosila je 25 km na sat, ali su putnički vlakovi išli 18, a teretni 12 km na sat. Na lokomotivama i vagonima je pisalo ćirilicom Crnogorska željeznica.
Najveći graditeljski zahvat na pruzi bio je probijanje tunela kroz planinu Sutorman dužine 1.969 metara, a nalazio se na nadmorskoj visini od 550 metara.
Po Pravilniku o službi za putnike željeznicom na liniji Bar-Virpazar i Virpazar-Bar, nikome "osim Uzvišenih članova Vladalačkog doma, nije (bilo) dozvoljeno putovati bez podvoznice", a putnici koji nisu imali podvoznicu (putnu kartu) "moraju izjaviti vozovođi mjesto do kojeg namjeravaju da putuju, kao i klasu (razred) u kojoj žele putovati, i platiti vrijednost označenu na samoj podvoznici".
Pravilnik o službi imao je 29 točaka s pravima i obvezama putnika i osoblja, od činjenice da su (citat na crnogorskom) "putnici dužni plaćati podvoznice sitnijem novcem", do zabrane ulaska "opivenih" ili putnika "pod znacima kakve priljepčive bolesti", zatim "unošenja pasa u voz, pušenja u odjeljku za nepušače i pljuvanja po patosu".
Treba navesti i činjenicu da su Pravilnikom o službi "policijski žandari mogu putovati samo trećom klasom i to kad su pravilno snabdijeveni specijalnom podvoznicom".
Ovom prugom vlakovi su vijugali serpetinama uz planinu Sutorman 51 godinu do 29. studenog 1959. godine kada je puštena u promet pruga normalnog kolosijeka Bar-Titograd kao dio pruge Bar - Beograd.
Osnovna je ideja izgradnje pruge Bar-Virpazar bila u spajanju dvije luke, pomorske (Bar) i jezerske (Virpazar). U Baru je u tijeku bila izgradnja potpuno suvremenih lučkih postrojenja, a u Virpazaru je prošireno vodeno pristanište, nabavljena je lučka oprema, izgrađena je ranžirna stanica, robna skladišta sa utovarnim rampama, izgrađena je relativno suvremena željeznička stanica sa tri šinske trase, zatim ložionička stanica sa kanalima i postrojenjima za pregled i opravku kola, skladišta ulja, radioničkim postrojenjima, trianglom, vodostanicom sa rezervoarom za vodu, signalno-sigurnosnim postrojenjima i telefonskim postrojenjima.