Psilopeganum
| Psilopeganum | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Rutoideae |
| Rod: | Psilopeganum Hemsl. |
| Vrsta: | P. sinense |
| Dvojno ime | |
| Psilopeganum sinense Hemsl. | |
Psilopeganum je monotipski biljni rod iz porodice rutovki smješten u potporodicu Rutoideae. U njemu se danas priznaje samo jedna vrsta, B. albiflora (Hook.) Meisn. Prema podacima World Flora Online, unutar te vrste navode se dva varijeteta: tipski varijetet B. albiflora var. albiflora i B. albiflora var. japonica. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je od Assama do Japana. Raste prvenstveno u suptropskom biomu.[1]
Morfologija
Psilopeganum je monotipski rod višegodišnjih zeljastih biljaka iz porodice rutovki (Rutaceae). Jedina priznata vrsta je Psilopeganum sinense Hemsl., opisana zajedno s rodom 1886. godine. Kew prihvaća i rod i vrstu te joj kao prirodni areal navodi južnosredišnju Kinu, odnosno pokrajine Sichuan, Guizhou i Hubei. Molekularna istraživanja potvrđuju položaj roda unutar potporodice Rutoideae, u skupini s rodovima Ruta, Boenninghausenia i Thamnosma.[2]
Biljke su trajnice, visoke približno 30–80 cm. Listovi su naizmjenični, najčešće dlanasto sastavljeni od tri liske, premda se povremeno pojavljuju i jednostavni listovi. Goli su i pri gnječenju imaju karakterističan miris citrusa. List je dug oko 2,5–4,5 cm, peteljka 0,8–1,5 cm; bočne liske jajasto-eliptične do obrnuto jajaste, 4–10 × 2–6 mm, dok je završna liskа znatno veća, 1,5–2,8 × 0,6–1,2 cm.[2]
Cvjetovi su dvospolni i pravilni, smješteni u pazušcima listova pojedinačno ili u siromašnim grozdovima. Čaška ima četiri lapа međusobno srasla pri osnovi, a vjenčić četiri ili pet slobodnih latica koje se u pupu preklapaju. Latice su jajasto-eliptične i duge 4–6 mm. Cvijet ima 8 ili 10 slobodnih prašnika, nešto kraćih od latica, a nektarijski disk je stupast. Ginecej je najčešće dvokarpelan, rjeđe trokarpelan; plodnice su srasle u donje približno dvije trećine, dok se prema vrhu razdvajaju. U svakom pretincu nalazi se nekoliko sjemenih zametaka, a vrat tučka smješten je postrance.[2]
Plod je lokulicidna kapsula duga oko 5 mm. Endokarp je tanak i hrskavičast te nakon otvaranja ploda ostaje priljubljen uz mezokarp. Sjemenke su bubrežaste, oko 1,5 × 1 mm, s kožastom i kvržičavom sjemenom lupinom; sadrže obilno hranjivo tkivo, a zametak je zakrivljen. Cvate i plodonosi od svibnja do kolovoza. Raste na brežuljkastim padinama, prema Flori Kine oko 800 m nadmorske visine.[2]
Vrsta je prirodno rijetka i danas ima rascjepkane populacije, osobito u području akumulacijskog jezera Tri klanca uz Jangce. Gubitak i fragmentacija staništa povezani s izgradnjom brane dodatno su smanjili njezin areal, a novija istraživanja upozoravaju da bi klimatske promjene mogle dalje smanjivati i razdvajati pogodna staništa.