Leplaea adenopunctata
| Leplaea adenopunctata | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Meliaceae |
| Potporodica: | Melioideae |
| Tribus: | Trichilieae |
| Rod: | Leplaea |
| Vrsta: | L. adenopunctata |
| Dvojno ime | |
| Leplaea adenopunctata E.J.M.Koenen & J.J.de Wilde | |
Leplaea adenopunctata je biljna vrsta iz porodice jasenjačevki. Prirodno područje rasprostranjenosti ove vrste je od Gvineje do Obale Bjelokosti. Opisana je 2012.[1]
Ime
Narodna imena – Koiguibé (Ébrié), Metchibanaye, Mu-tigbanaye (Abé), Nvédezo (Attié)[2]
Morfologija
Leplaea adenopunctata je dvodomno stablo iz porodice Meliaceae, visoko do oko 33 m. Deblo je ravno i valjkasto, promjera do 80 cm, pri osnovi s niskim potpornim žilama. Kora se ljušti u malenim pločicama i otkriva koncentrične prstenaste tragove. Zarezana kora svijetložuta je i izlučuje nešto lateksa. Bjeljika je žućkastobijela i tvrda, a srž ružičasta te pri sušenju potamni.
Mladi su izbojci izbrazdani, sitno dlakavi i prekriveni sićušnim narančastosmeđim žlijezdama. Listovi su neparno perasti, najčešće s 11–13 liski. Liske su gotovo nasuprotne, papiraste, usko eliptične do lancetaste, duge 3–27 cm, a završna liska ima znatno dulju peteljčicu od bočnih. Donja strana gusto je žljezdasto istočkana, s približno 10–20 žljezdastih točkica na mm², vidljivih tek pod povećanjem. Sekundarne žile zakrivljuju se i tvore jasne petlje prije ruba.
Cvatovi su rahlo razgranate metlice, gusto žljezdasto dlakave. Muški cvatovi vitki su i dugi do 23 cm, dok su ženski kraći, obično do 5–7 cm, i robusniji.[2]
Cvjetovi su funkcionalno jednospolni. Muški imaju tanjurastu čašku cjelovita ruba i četiri obrnuto lancetaste latice. Prašničke niti srasle su u blago vrčastu cijev; prašnika je sedam ili osam, a antere su zatvorene u cijevi. Zakržljali tučak razmjerno je dobro razvijen.[2]
Ženski su cvjetovi nešto kraći i širi. Imaju četiri latice i osam sterilnih anteroda, koje se mogu otvoriti, ali očito ne oslobađaju održiv pelud. Plodnica je dvo- ili tropretinasta, sa po dva jedan iznad drugoga položena sjemena zametka u svakom pretincu.[2]
Plod je smeđa do crvenkastosmeđa, kuglasta kapsula promjera 3,5–4 cm, s hrapavom površinom. Sadrži dvije do šest sjemenki i pri sazrijevanju se otvara. Kada se razvije samo jedna sjemenka po pretincu, ona je bubrežasta i velika oko 3,2 × 1,8 cm; kada su dvije, stožaste su i manje. Sjemenke su gotovo potpuno obavijene narančastom mesnatom sarcotestom.[2]
Ostalo
Vrsta je poznata iz Gvineje, Liberije, Obale Bjelokosti i Gane te je endemična u gornjogvinejskom dijelu gvinejsko-kongoanskoga florističkog područja. Raste u donjem sloju i nižem dijelu krošanja tropskih kišnih šuma, od razine mora do oko 600 m.[2]
Cvate od prosinca do veljače u Obali Bjelokosti te u rujnu u Gani; plodonosi u lipnju i rujnu. Zabilježeni narodni nazivi uključuju koiguibé, metchibanaye, mutigbanaye i nvédezo.[2]
Vrsta je najsličnija Leplaea thompsonii, od koje se razlikuje papirastim i zakrivljeno nerviranim liskama gusto žljezdasto istočkanima odozdo, gušćom dlakavošću grančica, peteljki, cvatova i čaške te manjim cvjetovima i plodovima.[2]
Autori su predložili kategoriju ugrožena – EN B2ab(iii). Procijenjeno područje zaposjedanja iznosi oko 139,8 km², a poznate su četiri subpopulacije. Posljednjih desetljeća vrsta je zabilježena uglavnom na području planine Nimba; iz ostalih krajeva nije prikupljena nakon 1969. godine. [2]