Leplaea cauliflora
| Leplaea cauliflora | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Meliaceae |
| Potporodica: | Melioideae |
| Tribus: | Trichilieae |
| Rod: | Leplaea |
| Vrsta: | L. cauliflora |
| Dvojno ime | |
| Leplaea cauliflora E.J.M.Koenen & J.J.de Wilde | |
Leplaea cauliflora je biljna vrsta iz porodice jasenjačevki. Prirodno područje rasprostranjenosti ove vrste je od Kameruna do Gabona. Opisana je 2012.[1]
Morfologija
Leplaea cauliflora je dvodomno nisko stablo iz porodice Meliaceae, visoko 3–5 m, s deblom promjera do 4 cm. Najčešće je nerazgranato, a ako se grana, razvija tek nekoliko uspravnih ogranaka. Zarezana kora narančastoružičasta je i mirisna.[2]
Listovi su skupljeni u čuperke na vrhu stabljike i vrhovima ogranaka. Uglavnom su neparno perasti, rijetko parno perasti, s 7–15 liski. Liske su nasuprotne ili gotovo nasuprotne, rijetko naizmjenične, usko duguljaste, jajaste ili eliptične, duge 12–35,5 cm. Vrh im je ušiljen do gotovo repast, a osnova klinasta. Obje su strane gole i bez smeđih žljezdastih točkica; nervatura je vrlo izražena, osobito na donjoj strani.[2]
Vrsta je izrazito kauliflorna. Cvatovi su vrlo kratki, zbijeni čuperci dugi do 1,5 cm, koji izbijaju iz kvržičastih izraslina duž čitavoga debla, osobito iznad velikih srcolikih ožiljaka otpalih listova.[2]
Cvjetovi su funkcionalno jednospolni i snažno slatko mirisni. Čaška je široko čašasta, plitko ili dublje razdijeljena na tri ili četiri režnja. Latice su najčešće tri, rijetko četiri, slobodne, bijele ili kremaste, u pupu preklapajuće, a pri cvatnji raširene i snažno povijene unatrag.[2]
Prašničke niti srasle su u valjkastu do vrčastu cijev, dugu 5–8 mm, s osam do deset plitkih režnjeva ili zubaca. U muškim cvjetovima razvijeno je 7–12 prašnika; antere su potpuno zatvorene unutar prašničke cijevi. Zakržljali tučak dobro je razvijen, ali su njegovi sjemeni zametci rudimentarni.[2]
Ženski cvjetovi slični su muškim, ali su katkad nešto robusniji. Imaju sedam ili osam anteroda koje vjerojatno ne oslobađaju pelud. Plodnica je tro- ili četveropretinasta, s po jednim dobro razvijenim visećim sjemenim zametkom u svakom pretincu. Nektarijski disk nije razvijen.[2]
U svakom cvatu obično sazrijeva samo jedan ili dva ploda. Plod je kuglast ili slabo dvo- do četverorežnjevit, promjera 3–3,5 cm, pri zrelosti crven, narančast ili narančastožut. Vjerojatno je kapsula, s čvrstim perikarpom i tankim hrskavičavim endokarpom, a sadrži jednu do četiri sjemenke. Sjemenke su potpuno obavijene glatkom, sjajnom i narančastom sarcotestom debelom oko 2 mm.[2]
Od ostalih vrsta roda razlikuje se kombinacijom gotovo nerazgranata habitusa, listova skupljenih na vrhu stabljike, kauliflornih cvatova te pretežno tročlanih cvjetova.[2]
Stanište
Vrsta je poznata iz Kameruna i Gabona te je endemična u donjogvinejskom dijelu gvinejsko-kongoanskoga florističkog područja. Raste u donjem sloju netaknutih kišnih šuma, na strmim padinama i planinskim vrhovima, od razine mora do oko 900 m, najčešće između 500 i 900 m.[2]
Autori su predložili kategoriju ugrožena – EN B2ab(iii). Procijenjeno područje zaposjedanja iznosi oko 69,9 km², a četiri poznate subpopulacije rastu u rascjepkanim ostacima primarne kišne šume. Vrsta je zabilježena samo u jednom nacionalnom parku i izravno je ugrožena gubitkom staništa. [2]