Lunasia

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 788083 od 6. kolovoz 2026. u 03:53 koju je unio Bot1 (razgovor | doprinosi) (Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 172 sati))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lunasia
Ilustracija
Ilustracija
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Sapindales
Porodica: Rutaceae
Potporodica: Zanthoxyloideae
Tribus: Zanthoxyleae
Podtribus: Lunasiinae
Rod: Lunasia
Blanco
Vrsta: L. amara
Dvojno ime
Lunasia amara
Blanco

Lunasiaje maleni biljni rod drveća iz porodice rutovki smješten u podtribuis Lunasiinae. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je od Malezije do Papuazije i Sjevernog Queenslanda.[1]

Etimologija

Ime roda potječe od tagaloške riječi lunas, jednoga od narodnih naziva tipske vrste. [2]

Morfologija

Lunasia je monotipski rod vazdazelenih dvodomnih grmova i stabala iz porodice Rutaceae. Biljke su bez trnova, a obrasle jednostavnim i složenim, čuperkastim, zvjezdastim ili ljuskastim dlakama. Pupovi su goli, a listovi naizmjenični i jednostavni.[2]

Cvatovi su pazušne metlice ili grozdovi, s cvjetovima skupljenima u malene glavaste skupine. Cvjetovi su jednospolni i tročlani. Lapovi su pri osnovi srasli i ostaju na plodu. Tri latice slobodne su, valvatne, izvana dlakave, iznutra gole te također ostaju na plodu.[2]

Muški cvjetovi imaju tri prašnika i zakržljali ginecej bez funkcionalnih sjemenih zametaka. U ženskih su cvjetova prašnici zakržljali, a antere ne sadrže pelud. Ginecej je gotovo apokarpan, sastavljen od tri karpela, od kojih svaki ima jedan sjemeni zametak. Tri vrata tučka smještena su ispod vrha karpela, povijena unatrag i završavaju spljoštenim njuškama.[2]

Plod se sastoji od jednog do tri pri osnovi srasla mjehura. Egzokarp je drvenast i sitno dlakav. Dio unutarnjega sloja ploda ostaje priljubljen uz sjemenku, dok se hrskavičavi dio endokarpa odvaja i najčešće izbacuje iz otvorena ploda. Sjemenke su pojedinačne, smeđe, glatke i bez endosperma.[2]

Rod obuhvaća samo vrstu Lunasia amara Blanco, rasprostranjenu od Filipina preko Jave do sjeverne Australije.[2]

Tipska vrsta: Lunasia amara Blanco. To je je grm ili stablo visoko do oko 15 m. Listovi imaju peteljku dugu 1–9 cm. Plojka je eliptična do obrnuto jajasta, ponekad uska, duga 5,5–37 cm i široka 3–14 cm. Pri osnovi je klinasta, zaobljena ili srcolika, rub joj je gotovo cijel do izrazito valovit, a vrh zaobljen do dugo ušiljen.[2]

Cvatovi su dugi 3–28 cm. Cvjetovi su zelenkastožuti do bijeli. Muški cvjetovi imaju vrlo sitne lapove i latice te tri prašnika. Ženski cvjetovi imaju tri dobro razvijena staminodija bez peluda. Tri su karpela pri osnovi povezana, dok su vratovi tučka iznad osnove slobodni, a široke spljoštene njuške raširene preko njihovih vrhova.[2]

Folikuli su odrezano obrnuto jajasti, pomalo spljošteni i dugi 6–15 mm. Sjemenke su jajaste do eliptične, duge 5–9 mm.[2]

Ostalo

Vrsta raste od Filipina do Jave i Australije. U Australiji je poznata iz sjeveroistočnoga Queenslanda, gdje nastanjuje obalne šikare, galerijske i kišne šume do oko 800 m nadmorske visine. Cvate uglavnom od travnja do listopada. Vrlo je promjenjiva i u starijoj je literaturi opisana pod brojnim sinonimima. Kora se u Maleziji tradicionalno rabila protiv ugriza zmija, kožnih bolesti, otečenih udova i probavnih tegoba, ali sadrži alkaloide lunasin i lunakrin, koji mogu imati smrtonosan učinak.[2]

Galerija

Sinonimi

Za rod

Heterotipski:

  • Androcephalium Warb. in Bot. Jahrb. Syst. 18: 196 (1893)
  • Mytilicoccus Zoll. in Natuurk. Tijdschr. Ned.-Indië 14: 173 (1857)
  • Rabelaisia Planch. in London J. Bot. 4: 519 (1845)

Za vrstu

Homotipski:

  • Pilocarpus amarus (Blanco) Blanco in Fl. Filip., ed. 2.: 540 (1845)

Heterotipski:

  • Androcephalium quercifolium Warb. in Bot. Jahrb. Syst. 18: 97 (1893)
  • Lunasia babuyanica Merr. in Philipp. J. Sci., C 3: 411 (1909)
  • Lunasia costulata Miq. in Ann. Mus. Bot. Lugduno-Batavi 3: 89 (1867)
  • Lunasia gigantifolia Merr. in Philipp. J. Sci. 21: 519 (1922)
  • Lunasia grandifolia Miq. in Ann. Mus. Bot. Lugduno-Batavi 3: 89 (1867)
  • Lunasia macrophylla Merr. in Philipp. J. Sci., C 9: 300 (1914)
  • Lunasia mollis Merr. in Philipp. J. Sci., C 9: 299 (1914)
  • Lunasia nigropunctata Merr. in Philipp. J. Sci., C 9: 301 (1914)
  • Lunasia obtusifolia Merr. in Philipp. J. Sci., C 9: 300 (1914)
  • Lunasia parvifolia Miq. in Ann. Mus. Bot. Lugduno-Batavi 3: 89 (1867)
  • Lunasia pubifolia Merr. in Philipp. J. Sci. 29: 481 (1926)
  • Lunasia quercifolia (Warb.) K.Schum. & Lauterb. in Fl. Schutzgeb. Südsee: 376 (1900)
  • Lunasia quercifolia var. lanceolata C.T.White in J. Arnold Arbor. 7: 232 (1926)
  • Lunasia repanda K.Schum. & Lauterb. in Fl. Schutzgeb. Südsee: 376 (1900)
  • Lunasia reticulata Elmer in Leafl. Philipp. Bot. 4: 1511 (1912)
  • Lunasia truncata Elmer in Leafl. Philipp. Bot. 10: 3782 (1939), without a Latin descr.
  • Mytilicoccus costulatus Miq. in Fl. Ned. Ind. 1(2): 288 (1859)
  • Mytilicoccus grandifolius Miq. in Fl. Ned. Ind. 1(2): 288 (1859)
  • Mytilicoccus quercifolius Zoll. in Natuurk. Tijdschr. Ned.-Indië 14: 173 (1857)
  • Rabelaisia parvifolia Planch. in London J. Bot. 4: 519 (1845)
  • Rabelaisia philippinensis Planch. in London J. Bot. 4: 519 (1845)

Izvori