Euodia
| Euodia | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Zanthoxyleae |
| Podtribus: | Boroniinae |
| Rod: | Euodia J.R.Forst. & G.Forst. |
Euodia je biljni rod u porodici rutovki. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je od Papuazije do Vanuatua.[1]
Etimologija
Ime roda izvedeno je od grčke riječi euōdía, „ugodan ili sladak miris”, prema mirisu tipske vrste koji podsjeća na anis. Tipska je vrsta Euodia hortensis J.R.Forst. & G.Forst.[2]
Morfologija
Euodia je rod zimzelenih, netrnovitih grmova i stabala iz porodice rutovki (Rutaceae). Dlake su jednostavne. Listovi su nasuprotni, jednostavni ili sastavljeni od triju liski. Cvatovi su pazušni, jednostavni ili razgranjeni grozdovi.[2]
Cvjetovi su dvospolni i četveročlani. Lapovi su pri osnovi srasli i ostaju na plodu, dok su latice slobodne i u pupu valvatne. Cvijet ima četiri prašnika s gotovo linearnim filamentima. Ginecej je djelomično apokarpan, građen od četiriju karpela; u svakom su pretincu po dva sjemena zametka. Vrat izbija blizu vrha plodnice, a njuška je glavičasta, točkasta ili poslije postaje neupadljivo četverodijelna.[2]
Plod se sastoji od jednoga do četiriju pri osnovi sraslih folikula. Folikuli su nesimetrično jajoliki do elipsoidni, s kratkim kljunom nastalim od ostatka vrata. Egzokarp je gotovo drvenast, a zakržljali karpeli ostaju na plodu. Ventralni dio endokarpa opnast je do slabo mesnat, odvaja se od ostatka i katkad ostaje priljubljen uz sjemenku kao jajolik ili eliptičan komadić tkiva. Dorzolateralni dio endokarpa hrskavičast je, gladak i obično se izbacuje iz otvorenoga ploda.[2]
U svakom se folikulu nalazi jedna sjemenka ili dvije. Sjemenke su jajolike do elipsoidne i nakon izbacivanja vise na mesnatoj niti. Testa je tanka, krhka, sjajna i bradavičasta, a sklerotesta sadrži endosperm. Zametak je ravan, sa spljoštenim eliptičnim supkama i završnim hipokotilom koji je znatno uži od supki.[2]
Obuhvaća sedam vrsta, rasprostranjenih od Nove Gvineje i Australije do Nove Kaledonije i Vanuatua. Na Fidžiju, Tongi, Samoi i otoku Niue vjerojatno je unesen još prije europskoga razdoblja. U Australiji rastu dvije endemične vrste.[2]
Upotreba
Listovi vrste Euodia hortensis tradicionalno se rabe u pučkoj medicini. Stavljaju se na čireve, žvaču protiv zubobolje te koriste za pripremu ljekovitih kupki. Uvarak listova uzima se protiv želučanih tegoba, vrućice i menstrualnih bolova, a uvarak kore protiv želučanih čireva te za poticanje menstruacije i ublažavanje porođajnih bolova. [2]
Vrste
- Euodia cuspidata K.Schum.
- Euodia hortensis J.R.Forst. & G.Forst.
- Euodia hylandii T.G.Hartley
- Euodia montana T.G.Hartley
- Euodia pubifolia T.G.Hartley
- Euodia tietaensis (Guillaumin) T.G.Hartley
- Euodia whitmorei T.G.Hartley
Sinonimi
Homotipski:
- Ampacus Rumph. ex Kuntze in Revis. Gen. Pl. 1: 98 (1891), nom. illeg.
Heterotipski:
- Atitara Marcgr. ex Juss. in G.-F.Cuvier, Dict. Sci. Nat. 3: 277 (1805)
- Boymia A.Juss. in Mém. Mus. Hist. Nat. 12: 507 (1825)
- Cyclocarpus Jungh. in Tijdschr. Natuurl. Gesch. Physiol. 7: 310 (1840)
- Herzogia K.Schum. in K.M.Schumann & U.M.Hollrung, Fl. Kais. Wilh. Land: 60 (1889)