Pitaviaster
| Pitaviaster | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Zanthoxyleae |
| Podtribus: | Boroniinae |
| Rod: | Pitaviaster T.G.Hartley |
| Vrsta: | P. haplophyllus |
| Dvojno ime | |
| Pitaviaster haplophyllus (F.Muell.) T.G.Hartley | |
Pitaviaster je monotipski biljni rod u porodici rutovki. Jedina vrsta je australski endem iz Queenslanda, P. haplophyllus[1]
Etimologija
Ime roda sastavljeno je od naziva roda Pitavia i latinskoga nastavka -aster, koji označuje nepotpunu sličnost, jer rod samo nalikuje rodu Pitavia. [2]
Morfologija
Pitaviaster je monotipski rod zimzelenih, netrnovitih grmova ili malih do srednje visokih stabala iz porodice rutovki (Rutaceae). Dlake su jednostavne. Listovi su nasuprotni i jednostavni, a cvatovi su pazušne metlice.
Cvjetovi su dvospolni i četveročlani. Lapovi su s unutarnje strane goli ili gotovo goli, a latice su u pupu valvatne. Cvijet ima četiri prašnika; antere su na vrhu zaobljene ili urezane.
Ginecej je građen od četiriju karpela koji se međusobno dodiruju i povezani su zajedničkim vratom. U svakom su pretincu po dva sjemena zametka. Vrat izbija s vrha plodnice, a njuška je sitna i naposljetku neupadljivo četverodijelna.
Plod je koštunica u kojoj se razvija samo jedan karpel i jedan pretinac; preostala tri karpela zakržljaju i otpadaju. Egzokarp je mesnat, mezokarp drvenast, a endokarp hrskavičast. Sjemenka je pojedinačna, s vrlo tankom i krhkom testom te razvijenom sklerotestom. Endosperma ima mnogo. Zametak je ravan, supke su spljoštene i jajolike, a završni hipokotil znatno je uži od njih.
Rod je endemičan za sjeveroistočni Queensland u Australiji. Jedina prihvaćena vrsta jest Pitaviaster haplophyllus (F.Muell.) T.G.Hartley, stablo vlažnih tropskih šuma.[2]
Sinonimi
Homotipski:
- Euodia haplophylla F.Muell. in Fragm. 5: 179 (1866)
Heterotipski:
- Acronychia haplophylla Engl. in H.G.A.Engler & K.A.E.Prantl, Nat. Pflanzenfam. 3(4): 180 (1896)
- Acronychia tetrandra F.Muell. in Fragm. 9: 104 (1875)
- Jambolifera terandra Kuntze in Revis. Gen. Pl. 1: 102 (1891)
Izvori
- ↑ Kew, pristupljeno 4. kolovoza 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Flora of Australia, pristupljeno 4. kolovoza 2026.