Paranephelium
| Paranephelium | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Sapindaceae |
| Potporodica: | Sapindoideae |
| Tribus: | Schleichereae |
| Rod: | Paranephelium Miq. |
Paranephelium je rod drveća ili rjeđe grmova iz porodice sapindovki, rasprostranjen u jugoistočnoj Aziji i zapadnoj Maleziji u širem florističkom smislu.[1]
Morfologija
Paranephelium je rod drveća ili rjeđe grmova iz porodice sapindovki. Obuhvaća 6 vrsta (četiri, u starijim izvorima) rasprostranjenih u jugoistočnoj Aziji, od Yunnana i Mjanmara do Hainana, Vijetnama i Tajlanda, te u zapadnoj Maleziji u širem florističkom smislu: na Sumatri, Malajskom poluotoku, Borneu i Filipinima, osobito na Mindanau. Tipska vrsta roda je P. xestophyllum Miq. [2]
Biljke su jednodomne. Dlakavost se sastoji samo od pojedinačnih jednostavnih dlačica. Listovi su neparno perasti ili parno perasti, s 1–6 pari liski. Pseudopalistići nisu razvijeni, a peteljka i lisna os su oble i neokriljene. Liske su s donje strane glatke, cijeloga do nazubljenog ruba. Žilnatost je otvorena; kod nazubljenih liski svaka druga bočna žila završava u zupcu.[2]
Cvatovi su ramiflorni, pazušni ili vršni. Cvjetovi su jednospolni i pravilni. Lapova je najčešće pet, rjeđe četiri do sedam; slabo su srasli do slobodni, jednaki do vrlo nejednaki, nisu laticoliki. Izvana su bijelo do tamnožuto dlakavi, rub im je trepavičast, a iznutra su bijelo svilenasto dlakavi. Žlijezde nisu prisutne, a rub je cijelovit.[2]
Latica je najčešće pet, rjeđe četiri do sedam. Duže su od lapova, jasno sužene u nokat ili široko odrezane pri bazi. Vanjska strana im je obično gola do rahlo vunasta, a unutarnja gola. Plojka latice različito je razvijena ili gotovo potpuno reducirana. Ljuska je obično veća od plojke, na vrhu urezana ili podijeljena u dva režnja, s obje strane narančasto vunasta, osobito uz gornji rub. Greben nije razvijen.[2]
Disk je građen kao plosnat prsten prirastao uz torus, osim uz rub; tanko je mesnat, gol, a rub mu nosi uspravan obod do cjevastog ovratnika visokog do oko 1 mm. Prašnika je 5–8, rjeđe 9; u muškim cvjetovima jasno izviruju iz cvijeta i goli su. Antere se otvaraju bočno.[2]
Tučak je sjedeći. Plodnica je gusto kvržičava, a svaka kvržica nosi krutu uspravnu dlačicu; osim toga može biti gola do sitno dlakava. Plodnica je obično trogradna, rjeđe jednogradna ili četverogradna. U svakom pretincu nalazi se po jedan sjemeni zametak. Vrat je vršni, dulji od plodnice, rahlo do gusto kratko stršeće dlakav. Njuška je plosnata ili s unatrag savijenim režnjevima dugim do oko 1,5 mm.[2]
Plod je kapsula, više ili manje kuglasta, sjedeća i bez krila. Površina mu može biti glatka, hrapava, rebrasta, bradavičava ili gusto bodljikava. Puca lokulicidno na tri ili četiri, uglavnom nejednaka zaliska, ili se nepravilno razdire. Stijenka ploda je debela, vlaknasto-drvenasta, a iznutra dlakava. U plodu se obično razvija samo jedna sjemenka, gotovo kuglasta ili slabo dvo- do trorežnjevita. Ariloid nije razvijen, ali bijela mrlja hiluma može pokrivati do tri četvrtine sjemenke. Opnasti ostaci pregrada s nerazvijenim sjemenim zamecima čvrsto prianjaju uz sjemenku.[2]
Vrste roda Paranephelium uglavnom su srednje velika stabla donjih slojeva različitih nizinskih šuma. Sjemenke navodno jedu majmuni. Rod ima manju gospodarsku važnost; jedu se sjemenke, a ulje iz sjemenki nekad se upotrebljavalo za svjetiljke.[2]
Plodovi roda vrlo su promjenjivi po obliku i površinskim izraslinama. Zbog toga su se vrste ranije često razdvajale prema plodovima, ali novija istraživanja pokazala su da se obilježja plodova postupno mijenjaju i ne odgovaraju uvijek drugim morfološkim razlikama. Rodu je najbliži Amesiodendron, koji se razlikuje parno perastim listovima i dlakavim prašničkim nitima.[2]
Vrste
- Paranephelium hainanense H.S.Lo
- Paranephelium hystrix W.W.Sm.
- Paranephelium joannis Davids
- Paranephelium macrophyllum King
- Paranephelium spirei Lecomte
- Paranephelium xestophyllum Miq.
Sinonimi
Heterotipski:
- Mildea Miq. in Ann. Mus. Bot. Lugduno-Batavi 3: 88 (1867), nom. illeg. homonym. post.
- Scyphopetalum Hiern in J.D.Hooker, Fl. Brit. India 1: 675 (1875)